< Job 16 >

1 Entonces Job respondió:
Job progovori i reče:
2 “Ya he oído todo esto antes. ¡Son consoladores que sólo causan problemas!
“Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3 ¿No cesarán sus discursos que son como el viento? ¿Qué les molesta tanto como para que tengan que responderme?
Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 Podría hablar como si ustedes estuvieran en mi lugar, encadenando palabras para criticarlos, ridiculizándolos con un movimiento de cabeza.
I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
5 Podría edificarlos con mi boca diciendo palabras; el movimiento de mis labios aliviaría su dolor.
i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6 Para mí, si hablo no se alivia mi dolor, y si no hablo el dolor sigue ahí.
Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
7 “Dios, me has agotado. Has destruido a toda mi familia.
Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
8 Me has hecho marchitar, lo cual es un testimonio contra mí; mi cuerpo delgado atestigua contra mí.
Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
9 Me ha desgarrado en su cólera; en su hostilidad ha rechinado los dientes contra mí; mi enemigo me atraviesa con su mirada feroz.
Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
10 La gente me mira con la boca abierta, me abofetean en las mejillas para burlarse de mí, se agolpan a mi alrededor para atacarme.
prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
11 Dios me ha entregado a la gente malvada; me ha arrojado en sus manos.
Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
12 “Yo vivía en paz y él me hizo pedazos. Me agarró por el cuello y me hizo pedazos. Me ha convertido en su blanco.
Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
13 Sus arqueros me rodean. Sus flechas atraviesan mis riñones sin piedad. Derrama mi hiel por el suelo.
Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14 Como un muro me derriba, brecha tras brecha, se abalanza sobre mí como un guerrero.
Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15 He sembrado tela de silicio para cubrir mi piel; mi fuerza yace rota en el polvo.
Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
16 Mi cara está roja de tanto llorar y sombras oscuras rodean mis ojos,
Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17 aunque no he hecho nada malo y mi oración es pura.
A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
18 “Tierra, no cubras mi sangre. Que mi grito no encuentre lugar para esconderse.
O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19 Mira, ahora mismo mi testigo está en el cielo; el que habla por mí está en las alturas.
Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
20 Mis amigos me desprecian, pero mis ojos derraman lágrimas ante Dios.
Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
21 Quiero que mi testigo hable por mí ante Dios como quien habla por su amigo.
o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
22 Porque dentro de pocos años andaré por ese camino del que no volveré”.
No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

< Job 16 >