Psalmi 65

1 U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti.

Psalmus David, in finem. Canticum Hieremiae, et Ezechielis ex populo transmigrationis, cum inciperent exire. Te decet hymnus Deus in Sion: et tibi reddetur votum in Ierusalem.

2 Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo.

Exaudi orationem meam: ad te omnis caro veniet.

3 Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše.

Verba iniquorum praevaluerunt super nos: et impietatibus nostris tu propitiaberis.

4 Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje.

Beatus, quem elegisti, et assumpsisti: inhabitabit in atriis tuis. Replebimur in bonis domus tuae: sanctum est templum tuum,

5 Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko.

mirabile in aequitate. Exaudi nos Deus salutaris noster, spes omnium finium terrae, et in mari longe.

6 Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom,

Praeparans montes in virtute tua, accinctus potentia:

7 Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima!

qui conturbas profundum maris sonum fluctuum eius. Turbabuntur gentes,

8 Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe.

et timebunt qui habitant terminos a signis tuis: exitus matutini et vespere delectabis.

9 Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio.

Visitasti terram et inebriasti eam: multiplicasti locupletare eam. Flumen Dei repletum est aquis, parasti cibum illorum: quoniam ita est praeparatio eius.

10 Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða.

Rivos eius inebria, multiplica genimina eius: in stillicidiis eius laetabitur germinans.

11 Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti.

Benedices coronae anni benignitatis tuae: et campi tui replebuntur ubertate.

12 Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu.

Pinguescent speciosa deserti: et exultatione colles accingentur.

13 Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.

Induti sunt arietes ovium, et valles abundabunt frumento: clamabunt, etenim hymnum dicent.