Psalmi 132
1 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
Sabo-Pionjonañe Ry Iehovà, tiahio t’i Davide ty amo falovilovia’eo.
2 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
Ty nifantà’e am’ Iehovà, ty nititiha’e amy Tsitongerè’ Iakobey:
3 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
Toe tsy hizilik’ an-kibohon- trañoko ao raho ndra hijoñe am-pandreako nivelareñe ho ahiko ao:
4 Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
Tsy homeiko roro o masokoo, tsy hidrodreke o voho-masokoo,
5 Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
ampara’ te hahatreavako toetse t’Iehovà, akiba ho a i Tsitongerè’ Iakobey.
6 Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
Jinanji’ay e Efrata izay, tendrek’ an-kodobo’ i alay:
7 Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
Antao hionjoñe mb’an-Kivoho’e ao; antao hitalaho am-pitongoàm-pandia’e eo.
8 Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
Miongaha ry Iehovà, miheova mb’am-pitofà’o mb’eo, Ihe naho i vatam-pañinan-kaozara’oy.
9 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
Ho lafihen-kavantañañe o mpisoro’oo, hipoñak’ an-kaehake o noro’oo.
10 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
Ty amy Davide mpitoro’oy, ko ampitolihe’o añe ty lahara’ i noriza’oy.
11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
Nifanta mahity amy Davide t’Iehovà, vaho tsy hafote’e, ty hoe: Hampiambesareko ami’ty fiambesam-panjakà’o eo ty boak’ am-pañova’o ao;
12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
lehe ambe’ o ana’oo i fañinakoy naho ty taroko anareko iareo, le hiambesatse amy fiambesam-panjaka’oy nainai’e o ana’ iareoo.
13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
Toe jinobo’ Iehovà ty Tsiône, i fañiria’e ho fimoneña’ey:
14 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
Etoy ty fitofako nainai’e tsy modo; atoa ty himoneñako, fa fisalalàko—
15 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
Hogogoeko ty riha’e, ho eneñeko mahakama o mahàtra’eo.
16 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
Hampisikineko fandrombahañe o mpisoro’eo, hisabo an-drebeke o noro’eo.
17 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
Ao ty hampitiriako ty tsifa’ i Davide; ao ty nañajariako failo’ i norizakoy.
18 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.
Haombeko hasalarañe o rafelahi’eo, fe hipelapelatse añambone’e eo ty sabaka’e.
