Luki 2
1 U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.
2 Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.
Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
3 I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.
Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.
4 Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,
Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem -
5 Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna.
da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
6 I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi.
I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.
7 I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.
I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
8 I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.
9 I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.
10 I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu.
No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
11 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.
12 I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima.
I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”
13 I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi:
I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.
“Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”
15 I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.”
16 I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
17 A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.
Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.
18 I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19 A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20 I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.
Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
21 I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
22 I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu -
23 Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu; )
kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! -
24 I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa.
i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
25 I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
26 I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
27 I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju,
Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,
28 I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe:
primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
29 Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj;
“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!
30 Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje,
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
31 Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
32 Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.”
33 I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega.
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.
34 I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti
Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan -
35 A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca.
a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
36 I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,
37 I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama.
a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.
38 I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.
Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
39 I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
41 I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe.
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.
42 I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika;
Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
43 I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
44 Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
45 I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.
I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
46 I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih,
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.
47 I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.
Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.
48 I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.
Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”
49 I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?
A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”
50 I oni ne razumješe rijeèi što im reèe.
Oni ne razumješe riječi koju im reče.
51 I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
52 I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.
A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
