Jovanu 1
1 U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè.
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bješe u poèetku u Boga.
Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
4 U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
5 I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
6 Posla Bog èovjeka po imenu Jovana.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
7 Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
8 On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo.
Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.
9 Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
10 Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
11 K svojima doðe, i svoji ga ne primiše.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
12 A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.
14 I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.
15 Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.
Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!”
16 I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu.
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
19 I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”,
20 I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”
21 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.”
22 A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?”
23 Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija.”
24 I bijahu poslanici od fariseja,
A neki izaslanici bijahu farizeji.
25 I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?”
26 Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.
Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -
27 On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.
onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”
28 Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.
To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!”
30 Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!”
31 I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
“Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”
32 I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
33 I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'
34 I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”
35 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,
Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.
36 I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.
Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!”
37 I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.
38 A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš?
Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” - što znači: “Učitelju - gdje stanuješ?”
39 I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.
Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
40 A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.
41 On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos.
On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” - što znači “Krist - Pomazanik”.
42 I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar.
Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” - što znači “Petar - Stijena”.
43 A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom.
Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”
44 A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.
Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.”
46 I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi.
Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.”
47 A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.
Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!”
48 Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.”
49 Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.
Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!”
50 Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga.
Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!”
51 I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.
I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.”
