Jov 27
1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:
Addidit quoque Iob, assumens parabolam suam, et dixit:
2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,
Vivit Deus, qui abstulit iudicium meum, et Omnipotens, qui ad amaritudinem adduxit animam meam.
3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
Quia donec superest halitus in me, et spiritus Dei in naribus meis,
4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.
Non loquentur labia mea iniquitatem, nec lingua mea meditabitur mendacium.
5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.
Absit a me ut iustos vos esse iudicem: donec deficiam, non recedam ab innocentia mea.
6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.
Iustificationem meam, quam coepi tenere, non deseram: neque enim reprehendit me cor meum in omni vita mea.
7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.
Sit ut impius, inimicus meus: et adversarius meus, quasi iniquus.
8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?
Quae est enim spes hypocritae si avare rapiat, et non liberet Deus animam eius?
9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?
Numquid Deus audiet clamorem eius cum venerit super eum angustia?
10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?
Aut poterit in Omnipotente delectari, et invocare Deum omni tempore?
11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.
Docebo vos per manum Dei quae Omnipotens habeat, nec abscondam.
12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?
Ecce, vos omnes nostis, et quid sine causa vana loquimini?
13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.
Haec est pars hominis impii apud Deum, et hereditas violentorum, quam ob Omnipotente suscipient.
14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.
Si multiplicati fuerint filii eius, in gladio erunt, et nepotes eius non saturabuntur pane.
15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.
Qui reliqui fuerint ex eo, sepelientur in interitu, et viduae illius non plorabunt.
16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,
Si comportaverit quasi terram argentum, et sicut lutum praeparaverit vestimenta:
17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.
Praeparabit quidem, sed iustus vestietur illis: et argentum innocens dividet.
18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.
Aedificavit sicut tinea domum suam, et sicut custos fecit umbraculum.
19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.
Dives cum dormierit, nihil secum auferet: aperiet oculos suos, et nihil inveniet.
20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.
Apprehendet eum quasi aqua inopia, nocte opprimet eum tempestas.
21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.
Tollet eum ventus urens, et auferet, et velut turbo rapiet eum de loco suo.
22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.
Et mittet super eum, et non parcet: de manu eius fugiens fugiet.
23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.
Stringet super eum manus suas, et sibilabit super illum, intuens locum eius.
