Jov 21
1 A Jov odgovori i reèe:
respondens autem Iob dixit
2 Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
audite quaeso sermones meos et agetis paenitentiam
3 Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
sustinete me ut et ego loquar et post mea si videbitur verba ridete
4 Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
numquid contra hominem disputatio mea est ut merito non debeam contristari
5 Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
adtendite me et obstupescite et superponite digitum ori vestro
6 Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
et ego quando recordatus fuero pertimesco et concutit carnem meam tremor
7 Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
quare ergo impii vivunt sublevati sunt confortatique divitiis
8 Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
semen eorum permanet coram eis propinquorum turba et nepotum in conspectu eorum
9 Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
domus eorum securae sunt et pacatae et non est virga Dei super illos
10 Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
bos eorum concepit et non abortit vacca peperit et non est privata fetu suo
11 Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
egrediuntur quasi greges parvuli eorum et infantes eorum exultant lusibus
12 Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
tenent tympanum et citharam et gaudent ad sonitum organi
ducunt in bonis dies suos et in puncto ad inferna descendunt (Sheol h7585)
14 A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
qui dixerunt Deo recede a nobis et scientiam viarum tuarum nolumus
15 Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
quid est Omnipotens ut serviamus ei et quid nobis prodest si oraverimus illum
16 Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
verumtamen quia non sunt in manu eorum bona sua consilium impiorum longe sit a me
17 Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
quotiens lucerna impiorum extinguetur et superveniet eis inundatio et dolores dividet furoris sui
18 Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
erunt sicut paleae ante faciem venti et sicut favilla quam turbo dispergit
19 Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
Deus servabit filiis illius dolorem patris et cum reddiderit tunc sciet
20 Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
videbunt oculi eius interfectionem suam et de furore Omnipotentis bibet
21 Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
quid enim ad eum pertinet de domo sua post se et si numerus mensuum eius dimidietur
22 Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
numquid Deum quispiam docebit scientiam qui excelsos iudicat
23 Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
iste moritur robustus et sanus dives et felix
24 Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
viscera eius plena sunt adipe et medullis ossa illius inrigantur
25 A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
alius vero moritur in amaritudine animae absque ullis opibus
26 Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
et tamen simul in pulverem dormient et vermes operient eos
27 Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
certe novi cogitationes vestras et sententias contra me iniquas
28 Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
dicitis enim ubi est domus principis et ubi tabernacula impiorum
29 Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
interrogate quemlibet de viatoribus et haec eadem eum intellegere cognoscetis
30 Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
quia in diem perditionis servabitur malus et ad diem furoris ducitur
31 Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
quis arguet coram eo viam eius et quae fecit quis reddet illi
32 Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
ipse ad sepulchra ducetur et in congerie mortuorum vigilabit
33 Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
dulcis fuit glareis Cocyti et post se omnem hominem trahet et ante se innumerabiles
34 Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
quomodo igitur consolamini me frustra cum responsio vestra repugnare ostensa sit veritati
