Jezekilj 26
1 A jedanaeste godine prvi dan mjeseca doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Eso ageyale, oubi ganodini amola ode gida amoga ninia mugululi misi eso amoga, Hina Gode da nama amane sia: i,
2 Sine èovjeèji, što Tir govori za Jerusalim: ha, ha! razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniæu se kad opustje;
“Dunu egefe! Daia moilai bai bagade dunu ilia nodone wele sia: su ea bai da agoane. Ilia da amane wele sia: sa, ‘Yelusaleme da wadela: lesi dagoi. Ea bidi lasu hou da wadela: lesi dagoi. E da amo hou ganodini bu nini hame baligimu.’
3 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na te, Tire, i dovešæu mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem.
Wali, Na, Ouligisudafa Hina Gode, da amane sia: sa, ‘Daia moilai bai bagade fi. Na da dilima ha lai dunu. Na da fifi asi gala bagohame dilima doagala: ma: ne oule misunu. Ilia da hano wayabo bagade gafului defele misunu.
4 I oni æe obaliti zidove Tirske i kule u njemu raskopati, i omešæu prah njegov i pretvoriæu ga u go kamen.
Ilia da dilia moilai gagoi gadelale salimu, amola dilia gagagula heda: i diasu gadelale fasimu. Amasea, Na da gulu doga: le fasili, igi magufu fawane yolesimu.
5 I postaæe mjesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod Gospod, i biæe grabež narodima.
Dilia moilai mugului da hano wayabo bagade amo ganodini dialumu. Amola amogai menabo hiougisu dunu ilia da ilia menabo gasa: su esa amo eso hougimu. Na, Ouligisudafa Hina Gode da sia: i dagoi.
6 I kæeri njegove po polju izginuæe od maèa, i poznaæe da sam ja Gospod.
Fifi asi gala ilia da Daia moilai ea liligi gegenana lamu. Amola ilia gegesu gobihei bagade amoga Daia ea moilai fi dunu amola biba: le fi dunu amo fane legele dagomu. Amasea, Daia da Na da Hina Gode dawa: mu.”
7 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu dovesti na Tir Navuhodonosora cara Vavilonskoga sa sjevera, cara nad carevima, s konjma i s kolima i s konjicima i s vojskama i mnogim narodom.
Ouligisudafa Hina Gode da amane sia: sa,” Na da baligilidafa hina bagade amo Ba: bilone hina bagade (Nebiuga: denese) Daia moilai bai bagade doagala: musa: oule misunu. E da dadi gagui gilisisu bagadedafa, amola ‘sa: liode’ amola dunu hosi da: iya fila heda: i, ga (north) amoga oule misunu.
8 Kæeri tvoje po polju pobiæe maèem, i naèiniæe prema tebi kule, i iskopaæe opkope prema tebi, i podignuæe prema tebi štitove.
Dunu da biba: le moilaiga esala, da gegebe amoga fane legei dagoi ba: mu. Daia fi dunu! Dilia ha lai dunu da gegesu hagu dogone, osobo gasa: le ga: ga: la heda: le, ilia gaga: su liligi afae afae gilisili, gaga: su dobea agoane hamomu.
9 I namjestiæe ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliæe kule tvoje oružjem svojim.
Ilia da dilia gagoi amo ifa damuiga dou sone mugulumu, amola ouli galea amoga dilia gagagula heda: i diasu gadelale salimu.
10 Od mnoštva konja njegovijeh pokriæe te prah, od praske konjika i toèkova i kola zatrešæe se zidovi tvoji, kad stane ulaziti na tvoja vrata kao što se ulazi u grad isprovaljivan.
Hosi da ilia emoga osa: gibiba: le, gulu da mobi agoane heda: le, dili dedebomu. Hosi da ilia hiougisu liligi amola ‘sa: liode’ hehenane moilai mugului amo ea logo holeiga hiougili ahoasea, amo ilia ahoa goba gala: be da dilia dobea fofogomu.
11 Kopitama konja svojih izgaziæe sve ulice tvoje, pobiæe narod tvoj maèem, i stupovi sile tvoje popadaæe na zemlju.
Ilia hosi fila heda: i dunu da dilia logo amoga gasawane asili, ilia gegesu gobihei sedade amoga dunu huluane medole legemu. Dilia da golasu ifa bagade bagohame bugi diala. Be amo huluane da fadegale fasili, osoboga galagudui dagoi ba: mu.
12 I poplijeniæe blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliæe zidove tvoje i lijepe kuæe tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciæe u vodu.
Dilia ha lai dunu da dilia muni amola bidiga lasu liligi huluane udigili lamu. Ilia da dilia gagoi amola diasu ida: iwane gala amo mugulumu. Ilia da mugului igi amola ifa amola isui huluane lale, hano wayabo bagadega galagamu.
13 I prekinuæu jeku pjesama tvojih, i glas kitara tvojih neæe se više èuti.
Na da hamobeba: le, dilia gesami hea: su amola sani baidama dusu da bu hame nabimu.
14 I uèiniæu od tebe go kamen, biæeš mjesto gdje se razastiru mreže, neæeš se više sazidati; jer ja Gospod govorih, veli Gospod Gospod.
Dilia moilai bai bagade da igi magufu fawane dialebe ba: mu, amola amo da: iya menabo digisu dunu da ilia menabo gasa: su esa, eso hougimu. Dilia moilai bai bagade da fa: no hamedafa bu gagumu. Na, Ouligisudafa Hina Gode, da sia: i dagoi.”
15 Ovako veli Gospod Gospod Tiru: neæe li se zadrmati ostrva od praske padanja tvojega, kad zajaoèu ranjenici, kad pokolj bude u tebi?
Ouligisudafa Hina Gode da Daia moilai bai bagade fi ilima amane sia: sa, “Dunu eno da dilima hasalasilaloba, dunu huluane hano wayabo bagade bega: esala da dilia dunu enoga fane legelalebeba: le, ilia gugusa: gia: be nabasea, beda: gia: mu.
16 Svi æe knezovi morski siæi s prijestola svojih i skinuæe sa sebe plašte i svuæi sa sebe vezene haljine, i obuæi æe se u strah; sjedeæe na zemlji, i drktaæe svaki èas i èuditi se tebi.
Fifi asi gala amo da dusagai bagadega ahoa, ilia hina bagade da ilia fisu da: iya esalu gudu sa: ili, ilia abula gisa: le fasili, osoboga yagugusa esalumu. Ilia da dilima doaga: i hou ba: beba: le, bagadewane beda: iba: le, yagugusu yolesimu hame dawa: mu.
17 I naricaæe za tobom i govoriæe ti: kako propade, slavni grade! u kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi.
Ilia da dili dawa: beba: le, amane idigisa gesami hea: mu, ‘Moilai bai bagade amo dunu huluane dawa: digisa, amo da wadela: lesi dagoi. Ea dusagai bagade huluane hano wayabo bagade amoga gili gisasi dagoi. Amo moilai bai bagade fi dunu da hano wayabo bagade hou huluane ouligisu. Dunu huluane bega: esalu da iliba: le beda: gia: su.
18 Sad æe se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešæe se ostrva po moru od propasti tvoje.
Be wali eso, amo da dafai dagoiba: le, Ogaga fi dunu da yagagulala. Ea wadela: lesisu ba: beba: le, ilia da beda: ga fofogadigisa.’”
19 Jer ovako veli Gospod Gospod: kad te uèinim pustijem gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije,
Ouligisudafa Hina Gode da amane sia: sa, “Daia moilai bai bagade! Na da di moilaiga dunu da hamedafa esala, amo defele Na da di wadela: lesimu. Na da hano wayabo bagade lugudu hano, amoga di dedebolesimu.
20 I kad te svalim s onima koji slaze u jamu k starom narodu, i namjestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji slaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada æu opet postaviti slavu u zemlji živijeh.
Na da di, dunu musa: esalu bogoi amo gilisimusa: , bogosu sogebi amoga asunasimu. Di da amo osobo hagudu eso huluane dialoma: ne wadela: lesi sogebi, musa: bogoi dunu gilisili esaloma: ne, Na da asunasimu. Dia moilai amo ganodini, dunu da bu hamedafa esalumu.
21 Uèiniæu da budeš strahota kad te nestane, i tražiæe te i neæeš se naæi dovijeka, govori Gospod Gospod.
Dunu huluane da dawa: digima: ne, Na da di wadela: lesili dagomu. Fa: no, dunu da di ba: musa: , hogoi helele hamedafa ba: mu.” Ouligisu Hina Gode da sia: i dagoi.
