< Iyyoob 29 >
1 Iyyoob haasaa isaa itti fufee akkana jedhe:
Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
2 “Ani jiʼoota darban, bara Waaqni na eege sana akkamin hawwa ture,
O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
3 yeroo ibsaan isaa mataa koo irratti ife, anis ifa isaatiin dukkana keessa darbee yeroon deeme,
Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
4 yeroo ani nama jabaa ture, yeroo michummaan Waaqaa mana koo eebbise,
Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
5 yeroo Waaqni Waan Hunda Dandaʼu na wajjin ture, yeroo ijoolleen koo naannoo koo turan,
Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
6 yeroo daandiin koo dhadhaadhaan jiifame, yeroo kattaanis laga zayitii ejersaa naaf yaase.
Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
7 “Yeroo ani gara karra magaalaatti gad baʼee oobdii sabaa keessa barcuma koo irra taaʼe,
Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
8 dargaggeeyyiin na arganii karaa irraa goru; maanguddoonnis kaʼanii dhaabatu ture;
Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
9 hangafoonni sabaa dubbii afaanitti qabatanii harka isaanii afaan irra kaaʼatu ture;
Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
10 sagaleen namoota bebeekamoo hin dhagaʼamu ture; arrabni isaaniis laagaa isaaniitti ni maxxana ture.
Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
11 Namni na dhagaʼu kam iyyuu na jaja; kanneen na arganis na galateeffatu ture;
Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
12 ani hiyyeessa gargaarsa barbaachaaf booʼu, nama abbaa hin qabne kan namni isa gargaaru tokko iyyuu hin jirre fureeraatii.
Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
13 Namni duʼuu gaʼe na eebbiseera; ani akka garaan haadha hiyyeessaa gammachuun ililchus godheera.
Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
14 Qajeelummaa akka uffata kootti uffadheera; murtiin qajeelaan immoo uffata koo fi marata mataa koo ture.
U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
15 Ani nama jaameef ija, okkolaaf immoo miilla taʼeen ture.
Oko bijah slijepcu i noga hromu.
16 Ani rakkataadhaaf abbaan ture; nama ormaatiif illee nan falman ture.
Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
17 Qarriffaa nama hamaa nan cabse; waan inni qabates afaan isaatii buuseera.
I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
18 “Ani akkana jedheen yaadee ture; ‘Manuma koo keessattin duʼa; barri jireenya kootiis akkuma cirrachaa baayʼata.
Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
19 Hiddi koo gad fagaatee bishaan qaqqaba; fixeensis halkan guutuu dameewwan koo irra bula.
Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
20 Ulfinni koo na keessatti haaraa taʼee jiraata; iddaanis harka koo keessatti haaromfama.’
Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
21 “Namoonni calʼisanii gorsa koo eeggachaa abdiidhaan na dhaggeeffatu.
Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
22 Erga ani dubbadhee booddee isaan deebiʼanii hin dubbanne; dubbiin koos akka gaariitti gurra isaanii seena ture.
Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
23 Isaan akkuma nama bokkaa eeggatuutti na eeggatan; dubbii koos akkuma bokkaa arfaasaa dhugan.
Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
24 Yeroo ani isaaniif seequtti isaan hin amanne; ifni fuula koos isaaniif waan guddaa ture.
Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
25 Ani karaa isaaniif filee akka hangafa isaaniitti nan taaʼe; akka mootii loltoota isaa gidduu jiraatuutti nan jiraadhe; ani akka nama warra booʼan jajjabeessuus taʼe.
Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.