Jobs 28
1 Sylv hev sin stad, der dei det finn, og gullet, som dei reinsa vinn,
“Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
2 og jarn fram or jordi fær, og kopar ut or steinen bræ’r;
Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
3 På natteskuggen gjer dei slutt og myrkheims steinar granskar ut.
Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
4 Djupt under by med annsamt liv i gruvor bergmenn kliv og sviv.
Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
5 På jordi brødkorn fram dei driv, men inni upp som eld dei riv.
Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
6 Safiren sit i steinar der, og der seg og gullklumpar ter,
Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
7 Ei ørnen kjenner denne veg, for haukesyn han løyner seg.
Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
8 Ei stolte rovdyr vegen fann, og løva aldri gjeng på han.
Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
9 På harde steinen dei handi legg; då sturtar mang ein bergevegg.
Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
10 I berget seg gangar grev og skodar mang ein skatt so gjæv.
U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
11 Dei dytter til for rennand’ å, det løynde fram for ljoset må.
Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
12 Men visdomen, kvar er han å få? Og kvar skal ein vitet nå?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
13 Slett ingen veit hans verd og vinst; i manneheim han ikkje finst;
Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
14 Avgrunnen dyn: «Her ei han er!» Og havet segjer: «Ikkje her!»
Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
15 Du kann’kje kjøpa han for gull, men sylv ei vega prisen full,
Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16 og ei for gull ifrå Ofir, ei for onyks, ei for safir.
ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
17 Ei gull og glas er nok til kaup, og ei til byte fingull-staup.
Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
18 Korall, krystall gjeld ikkje her. Visdom er meir enn perlor verd.
Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
19 Topas frå Kus er altfor ring, ja, reinast gull vert ingen ting.
Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
20 Visdomen, kvar kjem han ifrå? Og kvar skal ein til vitet nå?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
21 Det ingen veit på denne jord; ei fugl det fann, kvar helst han for.
Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
22 Avgrunn og daude segjer greidt: «Eit gjetord er alt det me veit.»
Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
23 Men Gud han kjenner denne veg; han veit kvar visdom løyner seg.
Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
24 Han skodar heilt til heimsens tram, og under himmeln ser han fram.
Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
25 Då vinden han med vegti vog og sette mål for vatnet og,
Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26 då han gav regnet lovi si og ljomet veg å ganga i,
kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
27 då såg han og synte fram og granska honom umhugsam.
tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
28 Til menneskja han sagde so: «I Herrens otte visdom sit, og fly det vonde, det er vit.»»
A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
