< Ohabolana 5 >
1 Anaka, tandremo ny fahendreko, Ary atongilano ny sofinao ho amin’ ny fahalalako,
Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje,
2 Hiheveranao tsara ny fisainana mazava Sy hitandreman’ ny molotrao ny fahalalana.
Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.
3 Fa ny molotry ny vehivavy jejo dia mitete toy ny tantely avy amin’ ny tohotra, Ary ny vavany dia malama noho ny diloilo;
Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja;
4 Nefa ny farany mangidy tahaka ny hazo mahafaty Ary maranitra hoatra ny sabatra roa lela.
Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar.
5 Ny tongony midìna ho any amin’ ny fahafatesana, Ary ny diany mizotra ho any amin’ ny fiainan-tsi-hita. (Sheol )
Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. (Sheol )
6 Tsy mahazo mandia ny lalan’ aina mihitsy izy, Fa manjenjena, ka tsy fantany akory izay halehany.
Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.
7 Koa mihainoa ahy, ry zanaka, Ary aza miala amin’ ny teny aloaky ny vavako.
Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih.
8 Ampanalaviro azy ny alehanao, Ary aza manakaiky ny varavaran’ ny tranony;
Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine,
9 Fandrao omenao ho an’ ny sasany ny voninahitrao, Ary ny taonanao ho an’ izay lozabe;
Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome,
10 Fandrao hivokisan’ ny vahiny ny fanananao; Ary izay nisasaranao ho tonga ao an-tranon’ ny vahiny;
Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi,
11 Ka dia hitoloko ianao any am-parany, Raha mihalevona ny nofonao sy ny tenanao;
I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12 Dia hanao hoe ianao: Nahoana re no nankahala famaizana aho? Ary nahoana no naniratsira fanaranana ny foko,
I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13 Ka tsy nihaino ny tenin’ ny mpanoro hevitra ahy, Ary tsy nanongilana ny sofiko hihaino ny mpampianatra ahy?
I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!
14 Efa saiky azon’ ny ratsy rehetra aho Tao amin’ ny fiangonana sy ny fivoriana.
Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15 Misotroa rano avy amin’ ny lavaka famorian-dranonao ihany Sy rano miboiboika avy amin’ ny fantsakanao.
Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.
16 Hipasaka eny ivelany va ny rano avy amin’ ny loharanonao, Ary eny an-dalambe ny rano velonao?
Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17 Aoka ho anao irery ihany izany, Fa aza iombonana amin’ ny hafa.
Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom.
18 Aoka hotahina ny loharanonao, Ary mifalia amin’ ny vadin’ ny fahatanoranao.
Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje;
19 Fa dieravavy mahate-ho-tia sy osi-dia tsara bika izy, Dia aoka ny tratrany no hahafeno fifaliana anao mandrakariva, Ary aoka ho feno faharavoravoana lalandava amin’ ny fitiavany ianao.
Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako.
20 Nahoana ianao, anaka, no ho renoka amin’ ny fitiavana vehivavy jejo Ka hanohona ny tratran’ ny vahiny janga?
A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj,
21 Fa eo imason’ i Jehovah ny alehan’ ny olona, Ary ny diany rehetra dia dinihiny avokoa.
Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove?
22 Ny heloky ny ratsy fanahy dia mahazo ny tenany ihany, Ary ny kofehin’ ny fahotany no itanana azy
Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se;
23 Maty noho ny tsi-fahazoany famaizana izy, Eny, mikorapaka noho ny haben’ ny fahadalany.
Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe.