Ohabolana 9
1 Ny fahendrena efa nanao ny tranony; Efa nipaika ny andriny fito izy;
Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;
2 Efa namono ny bibiny sy nangaroharo ny divainy izy Ary efa namelatra ny latabany koa;
Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.
3 Ary efa naniraka ny ankizivaviny izy; Miantso eny an-tampon’ ny fitoerana avo any an-tanàna izy ka manao hoe:
Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:
4 Izay kely saina, dia aoka izy hankatỳ; Ary amin’ izany tsy ampy saina dia hoy izy:
Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:
5 Avia, hano ny mofoko, Ary sotroy ny divay voaharoharoko.
Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.
6 Ilaozy ny kely saina, dia ho velona ianao, Ary mizora amin’ ny lalan’ ny fahalalana.
Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.
7 Izay mananatra ny mpaniratsira dia afa-baraka; Ary izay mananatra ny ratsy fanahy dia hahazo tsiny.
Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.
8 Aza mananatra ny mpaniratsira ianao, fandrao halany; Ny hendry no anaro, dia ho tiany ianao.
Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.
9 Toroy ny hendry, dia hihahendry izy; Ampianaro ny marina, dia hitombo saina izy.
Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.
10 Ny fahatahorana an’ i Jehovah no fiandoham-pahendrena; Ary ny fahafantarana ny Iray Masìna no fahazavan-tsaina.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.
11 Fa izaho no hampitomboana ny andronao Sy hanamaroana ny taona hiainanao.
Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.
12 Raha hendry ianao, dia hendry ho an’ ny tenanao ihany; Fa raha maniratsira kosa ianao, dia ianao ihany no hiharan’ izany.
Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti.
13 Ny fahadalana dia toy ny vehivavy vavàna; Kely saina izy ka tsy mahalala na inona na inona.
Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna;
14 Fa mipetraka eo am-baravaran’ ny tranony izy, Ary amin’ ny seza eny amin’ ny fitoerana avo eo an-tanàna,
I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim,
15 Mba hiantso ny mpandalo Izay mizotra amin’ ny alehany, ka manao hoe:
Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem:
16 Aoka hivily atỳ izay kely saina; Ary amin’ izay tsy ampy saina dia hoy izy:
Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori:
17 Mamy ny rano angalarina, Ary fy ny mofo hanina amin’ ny fiafenana,
Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan.
