Joba 33

1 Kanefa, masìna ianao, ry Joba; mihainoa ny alahatro, ary mandrenesa ny teniko rehetra.

Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.

2 Indro, fa efa niloa-bava aho, Miteny ato am-bavako ny lelako.

Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.

3 Ny hitsim-poko no hiseho amin’ ny teniko; Ary ny fahalalan’ ny molotro no holazaina tsy hasiana fitaka.

Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.

4 Ny Fanahin’ Andriamanitra no efa nanao ahy, ary ny fofonain’ ny Tsitoha no mamelona ahy.

Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.

5 Raha hainao, valio ary aho, miomàna ianao, ka miatreha tsara.

Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.

6 Indro, izaho koa mba an’ Andriamanitra: tahaka anao ihany; Eny, izaho koa mba nosombinana avy tamin’ ny tanimanga.

Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.

7 Indro, ny fampahatahorako tsy dia hampahatahotra anao, ary ny vesatra avy amiko tsy dia hitambesatra aminao.

Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.

8 Efa nilaza teo anatrehako mihitsy ianao, ary efa reko ihany ny feon’ ny teninao hoe:

Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:

9 Madio tsy manam-pahadisoana aho, ary tsy manan-tsiny aman-keloka;

Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.

10 He! mitady izay handrafiany ahy Andriamanitra, ary ataony fahavalony aho;

Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.

11 Mampiditra ny tongotro eo amin’ ny boloky hazo Izy ary mitsikilo ny diako rehetra.

Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.

12 He! izany no tsy mahamarina anao, hoy izaho; Fa Andriamanitra dia lehibe loatra ka tsy leon’ ny zanak’ olombelona.

Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.

13 Koa nahoana no manome tsiny Azy ianao noho ny tsy nampisehoany izay antony amin’ ny ataony?

Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?

14 Kanefa misy fanao iray itenenan’ Andriamanitra, eny, fanao roa aza, nefa tsy tandreman’ ny olona izany,

Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.

15 Dia ny nofy sy ny tsindrimandry amin’ ny alina, raha sondrian-tory ny olona ka renoka eo am-pandriana,

U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,

16 Dia manokatra ny sofin’ ny olona Izy ka manisy tombo-kase ny fananarany azy,

Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,

17 Mba hampiala ny olona amin’ ny fanaony, sy hampifady azy ny fireharehana.

Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;

18 Miaro ny fanahiny tsy ho any an-davaka Izy, ary ny ainy mba tsy ho voan’ ny fiadiana.

Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.

19 Anarina amin’ ny fanaintainana eo am-pandriany koa izy sy amin’ ny fikotrankotran’ ny taolany lalandava;

I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.

20 Ary ny ainy marikorikon-kanina, eny, na dia ny hanim-py aza tsy tian’ ny fanahiny.

Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;

21 Mihena ny nofony ka tsy hita, ary mitranitrany ny taolany izay tsy hita teo;

Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,

22 Dia manakaiky ny lavaka ny fanahiny, ary ny ainy manatona ny mpaka aina.

I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.

23 Raha misy Anjely ho Mpanalalana ho azy, iray amin’ ny arivo, hanoro izay tokony halehan’ ny olona,

Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,

24 Ary hamindra fo aminy ka nanao hoe: Vonjeo izy mba tsy hidina any an-davaka, fa efa nahita avotra Aho,

Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.

25 Dia ho tsara noho ny an’ ny tanora ny nofony, hody ho toy ny tamin’ ny andro nahatanorany izy;

I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,

26 Hivavaka amin’ Andriamanitra izy ka hankasitrahany ary hahita ny havany amin’ ny hafaliana, fa hampodiny amin’ ny zanak’ olombelona ny fahamarinany.

Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.

27 Dia hihira izy hilaza amin’ ny olona hoe: Efa nanota aho, fa nanao ny rariny ho heloka, kanefa tsy novaliana araka ny nataoko;

Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.

28 Fa navotany ny fanahiko mba tsy hivarina any an-davaka, ary mifaly ny aiko amin’ ny fahitana ny mazava.

On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.

29 Indro, izany rehetra izany no ataon’ Andriamanitra indroa amin’ ny olona, eny, intelo aza,

Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,

30 Mba hamerina ny fanahiny tsy ho any an-davaka, mba hihazavany amin’ ny fahazavan’ aina.

Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.

31 Tandremo, ry Joba, ka mihainoa ahy; Mangìna kely aloha ianao, fa izaho mbola hiteny.

Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.

32 Raha manan-kavaly ianao, dia mamalia ahy ihany; Mitenena, fa ta-hanamarina anao aho;

Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;

33 Fa raha tsy manan-kavaly ianao, dia mihainoa ahy kosa; Mangìna tsara, fa hampianariko fahendrena ianao.

Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.