Joba 29
1 Dia mbola nandroso nanao oha-teny ihany Joba ka nanao hoe:
Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
2 Enga anie ka ho tahaka ny tamin’ ireny volana lasa ireny aho! Dia tahaka ilay tamin’ ny andro niarovan’ Andriamanitra ahy!
O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
3 Fony mbola nazava teo ambonin’ ny lohako ny jirony, ary ny fahazavany no nandehanako tao amin’ ny maizina;
Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
4 Eny, tahaka ny toetro fony aho mbola fararano, raha niseho teo ambonin’ ny laiko ny fisakaizan’ Andriamanitra;
Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
5 Fony mbola tao amiko ny Tsitoha, Ary nanodidina ahy ny zanako;
Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
6 Fony mbola nanasa ny tongotro tamin’ ny rononomandry aho, ary ny vatolampy namoaka renirano diloilo teo amiko;
Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
7 Raha niainga niakatra ho eo amin’ ny vavahadin’ ny tanàna aho ka nametraka ny fipetrahako teo an-kalalahana,
Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
8 Dia nahita ahy ny zatovo ka niampirimpirina; Ary niainga ny fotsy volo, dia nijoro;
Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
9 Nangina tsy niteny ny lehibe ka nitampim-bava;
Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
10 Tsy sahy niteny ny mpanapaka, ary ny lelany niraikitra tamin’ ny lanilaniny.
Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
11 Izay sofina nandre dia nanao ahy hoe sambatra; Ary Izay maso nahita dia vavolombelona ho ahy,
Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
12 Satria namonjy ny ory izay nitaraina aho sy ny kamboty izay tsy nanan-kamonjy.
Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
13 Ny fisaoran’ izay efa ho faty dia tonga tamiko; Ary ny fon’ ny mpitondratena nampifaliko.
Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
14 Nitafy fahamarinana aho, ka mba nitafy ahy kosa izy; Eny, tahaka ny lamba sy ny hamama ny rariny izay nananako.
U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
15 Efa maso ho an’ ny jamba aho ary tongotra ho an’ ny mandringa.
Oko bijah slijepcu i noga hromu.
16 Efa ray ho an’ ny malahelo aho, ary ny adin’ ny olona tsy fantatro aza nodinihiko.
Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
17 Namaky ny nifin’ ny ratsy fanahy aho ka nandrombaka ny babo teo am-bavany
I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
18 Dia hoy izaho: Eo amin’ ny akaniko ihany no hialako aina, ary hanamaro ny androko toy ny fasika aho.
Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
19 Ny fakako ho azon’ ny rano, ary ny ando hitoetra amin’ ny sampako mandritra ny alina.
Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
20 Ho vaovao amiko lalandava ny voninahitro, ary ny tsipikako hihahenjana eny an-tanako.
Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
21 Nihaino ahy ny olona, dia niandry, ka nangina tamin’ ny fanolorako saina izy.
Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
22 Rehefa niteny aho, dia tsy mba namaly intsony izy; ary nitetevan’ ny teniko izy.
Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
23 Niandry ahy toy ny fiandry ny ranonorana izy ary nitanatana vava toy ny fiandry ny fara-orana.
Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
24 Raha nisy nila ho ketraka, dia mbola niseho miramirana taminy ihany ny tarehiko, ary tsy nahamaloka ny fahazavan’ ny tavako ireo.
Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
25 Nifidy ny lalan-kalehany aho ka nipetraka ho lohany, eny, nitoetra toy ny mpanjaka teo amin’ ny miaramila sy toy ny mpampionona ny misaona aho.
Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.
