Psalmorum 62
1 in finem pro Idithun psalmus David nonne Deo subiecta erit anima mea ab ipso enim salutare meum
Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega je spasenje moje!
2 nam et ipse Deus meus et salutaris meus susceptor meus non movebor amplius
Ta, on je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo.
3 quousque inruitis in hominem interficitis universi vos tamquam parieti inclinato et maceriae depulsae
Dokle æete napadati na èovjeka? Svi hoæete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu.
4 verumtamen pretium meum cogitaverunt repellere cucurri in siti ore suo benedicebant et corde suo maledicebant diapsalma
Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omilje im laž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu.
5 verumtamen Deo subiecta esto anima mea quoniam ab ipso patientia mea
Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj.
6 quia ipse Deus meus et salvator meus adiutor meus non emigrabo
On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti.
7 in Deo salutare meum et gloria mea Deus auxilii mei et spes mea in Deo est
U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu.
8 sperate in eo omnis congregatio populi effundite coram illo corda vestra Deus adiutor noster in aeternum
Narode! uzdaj se u njega u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utoèište.
9 verumtamen vani filii hominum mendaces filii hominum in stateris ut decipiant ipsi de vanitate in id ipsum
Ta, sinovi su prostaèki ništa, sinovi su gospodski laž, da se metnu na mjerila, bili bi lakši nego ništa.
10 nolite sperare in iniquitate et rapinas nolite concupiscere divitiae si affluant nolite cor adponere
Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi; kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za nj.
11 semel locutus est Deus duo haec audivi quia potestas Dei
Jednom reèe Bog i više puta èuh, da je krjepost u Boga.
12 et tibi Domine misericordia quia tu reddes unicuique iuxta opera sua
I u tebe je, Gospode, milost; jer ti plaæaš svakome po djelima njegovijem.
