Psalmorum 78
1 intellectus Asaph adtendite populus meus legem meam inclinate aurem vestram in verba oris mei
Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
2 aperiam in parabola os meum eloquar propositiones ab initio
Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
3 quanta audivimus et cognovimus ea et patres nostri narraverunt nobis
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
4 non sunt occultata a filiis eorum in generationem alteram narrantes laudes Domini et virtutes eius et mirabilia eius quae fecit
Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
5 et suscitavit testimonium in Iacob et legem posuit in Israhel quanta mandavit patribus nostris nota facere ea filiis suis
Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
6 ut cognoscat generatio altera filii qui nascentur et exsurgent et narrabunt filiis suis
Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
7 ut ponant in Deo spem suam et non obliviscantur opera Dei et mandata eius exquirant
Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 ne fiant sicut patres eorum generatio prava et exasperans generatio quae non direxit cor suum et non est creditus cum Deo spiritus eius
I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 filii Effrem intendentes et mittentes arcus conversi sunt in die belli
Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 non custodierunt testamentum Dei et in lege eius noluerunt ambulare
Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 et obliti sunt benefactorum eius et mirabilium eius quae ostendit eis
Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 coram patribus eorum quae fecit mirabilia in terra Aegypti in campo Taneos
Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 interrupit mare et perduxit eos statuit aquas quasi utrem
Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 et deduxit eos in nube diei et tota nocte in inluminatione ignis
I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 interrupit petram in heremo et adaquavit eos velut in abysso multa
Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 et eduxit aquam de petra et deduxit tamquam flumina aquas
Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 et adposuerunt adhuc peccare ei in ira excitaverunt Excelsum in inaquoso
Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 et temptaverunt Deum in cordibus suis ut peterent escas animabus suis
I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
19 et male locuti sunt de Deo dixerunt numquid poterit Deus parare mensam in deserto
I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 quoniam percussit petram et fluxerunt aquae et torrentes inundaverunt numquid et panem potest dare aut parare mensam populo suo
Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 ideo audivit Dominus et distulit et ignis accensus est in Iacob et ira ascendit in Israhel
Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22 quia non crediderunt in Deo nec speraverunt in salutare eius
Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 et mandavit nubibus desuper et ianuas caeli aperuit
Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 et pluit illis manna ad manducandum et panem caeli dedit eis
I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 panem angelorum manducavit homo cibaria misit eis in abundantiam
Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
26 transtulit austrum de caelo et induxit in virtute sua africum
Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 et pluit super eos sicut pulverem carnes et sicut harenam maris volatilia pinnata
I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 et ceciderunt in medio castrorum eorum circa tabernacula eorum
Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 et manducaverunt et saturati sunt nimis et desiderium eorum adtulit eis
I najedoše se i dade im što su željeli.
30 non sunt fraudati a desiderio suo adhuc escae eorum erant in ore ipsorum
Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 et ira Dei ascendit in eos et occidit pingues eorum et electos Israhel inpedivit
Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 in omnibus his peccaverunt adhuc et non crediderunt mirabilibus eius
Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 et defecerunt in vanitate dies eorum et anni eorum cum festinatione
I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 cum occideret eos quaerebant eum et revertebantur et diluculo veniebant ad Deum
Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 et rememorati sunt quia Deus adiutor est eorum et Deus excelsus redemptor eorum est
I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 et dilexerunt eum in ore suo et lingua sua mentiti sunt ei
Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 cor autem ipsorum non erat rectum cum eo nec fideles habiti sunt in testamento eius
A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 ipse autem est misericors et propitius fiet peccatis eorum et non perdet eos et abundabit ut avertat iram suam et non accendet omnem iram suam
Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 et recordatus est quia caro sunt spiritus vadens et non rediens
Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 quotiens exacerbaverunt eum in deserto in ira concitaverunt eum in inaquoso
Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 et conversi sunt et temptaverunt Deum et Sanctum Israhel exacerbaverunt
Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 non sunt recordati manus eius die qua redemit eos de manu tribulantis
Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 sicut posuit in Aegypto signa sua et prodigia sua in campo Taneos
U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 et convertit in sanguine flumina eorum et imbres eorum ne biberent
I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 misit in eos cynomiam et comedit eos et ranam et disperdit eos
Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 et dedit erugini fructus eorum et labores eorum lucustae
Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 et occidit in grandine vineam eorum et moros eorum in pruina
Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48 et tradidit grandini iumenta eorum et possessionem eorum igni
Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49 misit in eos iram indignationis suae indignationem et iram et tribulationem inmissionem per angelos malos
Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50 viam fecit semitae irae suae non pepercit a morte animarum eorum et iumenta eorum in morte conclusit
Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51 et percussit omne primitivum in terra Aegypti primitias laborum eorum in tabernaculis Cham
Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52 et abstulit sicut oves populum suum et perduxit eos tamquam gregem in deserto
I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 et deduxit eos in spe et non timuerunt et inimicos eorum operuit mare
Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54 et induxit eos in montem sanctificationis suae montem quem adquisivit dextera eius et eiecit a facie eorum gentes et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis
I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55 et habitare fecit in tabernaculis eorum tribus Israhel
Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56 et temptaverunt et exacerbaverunt Deum excelsum et testimonia eius non custodierunt
Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57 et averterunt se et non servaverunt pactum quemadmodum patres eorum conversi sunt in arcum pravum
Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58 et in ira concitaverunt eum in collibus suis et in sculptilibus suis ad aemulationem eum provocaverunt
Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59 audivit Deus et sprevit et ad nihilum redegit valde Israhel
Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60 et reppulit tabernaculum Selo tabernaculum suum ubi habitavit in hominibus
Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61 et tradidit in captivitatem virtutem eorum et pulchritudinem eorum in manus inimici
I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62 et conclusit in gladio populum suum et hereditatem suam sprevit
I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63 iuvenes eorum comedit ignis et virgines eorum non sunt lamentatae
Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64 sacerdotes eorum in gladio ceciderunt et viduae eorum non plorabuntur
Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65 et excitatus est tamquam dormiens Dominus tamquam potens crapulatus a vino
Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66 et percussit inimicos suos in posteriora obprobrium sempiternum dedit illis
I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67 et reppulit tabernaculum Ioseph et tribum Effrem non elegit
I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68 et elegit tribum Iuda montem Sion quem dilexit
Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69 et aedificavit sicut unicornium sanctificium suum in terra quam fundavit in saecula
I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
70 et elegit David servum suum et sustulit eum de gregibus ovium de post fetantes accepit eum
I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
71 pascere Iacob servum suum et Israhel hereditatem suam
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
72 et pavit eos in innocentia cordis sui et in intellectibus manuum suarum deduxit eos
I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
