Psalmorum 36

1 in finem servo Domini David dixit iniustus ut delinquat in semet ipso non est timor Dei ante oculos eius

Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem.

2 quoniam dolose egit in conspectu eius ut inveniatur iniquitas eius ad odium

Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj.

3 verba oris eius iniquitas et dolus noluit intellegere ut bene ageret

Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro.

4 iniquitatem meditatus est in cubili suo adstetit omni viae non bonae malitiam autem non odivit

Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko.

5 Domine in caelo misericordia tua et veritas tua usque ad nubes

Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.

6 iustitia tua sicut montes Dei iudicia tua abyssus multa homines et iumenta salvabis Domine

Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode!

7 quemadmodum multiplicasti misericordiam tuam Deus filii autem hominum in tegmine alarum tuarum sperabunt

Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.

8 inebriabuntur ab ubertate domus tuae et torrente voluntatis tuae potabis eos

Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš.

9 quoniam apud te fons vitae in lumine tuo videbimus lumen

Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost.

10 praetende misericordiam tuam scientibus te et iustitiam tuam his qui recto sunt corde

Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca.

11 non veniat mihi pes superbiae et manus peccatoris non moveat me

Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja.

12 ibi ceciderunt qui operantur iniquitatem expulsi sunt nec potuerunt stare

Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.