< Proverbiorum 1 >

1 parabolae Salomonis filii David regis Israhel
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 ad sciendam sapientiam et disciplinam
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 ad intellegenda verba prudentiae et suscipiendam eruditionem doctrinae iustitiam et iudicium et aequitatem
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 ut detur parvulis astutia adulescenti scientia et intellectus
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 audiens sapiens sapientior erit et intellegens gubernacula possidebit
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 animadvertet parabolam et interpretationem verba sapientium et enigmata eorum
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 timor Domini principium scientiae sapientiam atque doctrinam stulti despiciunt
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 audi fili mi disciplinam patris tui et ne dimittas legem matris tuae
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 ut addatur gratia capiti tuo et torques collo tuo
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 fili mi si te lactaverint peccatores ne adquiescas
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 si dixerint veni nobiscum insidiemur sanguini abscondamus tendiculas contra insontem frustra
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 degluttiamus eum sicut infernus viventem et integrum quasi descendentem in lacum (Sheol h7585)
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 omnem pretiosam substantiam repperiemus implebimus domos nostras spoliis
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 sortem mitte nobiscum marsuppium unum sit omnium nostrum
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 fili mi ne ambules cum eis prohibe pedem tuum a semitis eorum
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 pedes enim illorum ad malum currunt et festinant ut effundant sanguinem
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 frustra autem iacitur rete ante oculos pinnatorum
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 ipsique contra sanguinem suum insidiantur et moliuntur fraudes contra animas suas
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 sic semitae omnis avari animas possidentium rapiunt
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 sapientia foris praedicat in plateis dat vocem suam
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 in capite turbarum clamitat in foribus portarum urbis profert verba sua dicens
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 usquequo parvuli diligitis infantiam et stulti ea quae sibi sunt noxia cupiunt et inprudentes odibunt scientiam
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 convertimini ad correptionem meam en proferam vobis spiritum meum et ostendam verba mea
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 quia vocavi et rennuistis extendi manum meam et non fuit qui aspiceret
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 despexistis omne consilium meum et increpationes meas neglexistis
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 ego quoque in interitu vestro ridebo et subsannabo cum vobis quod timebatis advenerit
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 cum inruerit repentina calamitas et interitus quasi tempestas ingruerit quando venerit super vos tribulatio et angustia
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 tunc invocabunt me et non exaudiam mane consurgent et non invenient me
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 eo quod exosam habuerint disciplinam et timorem Domini non susceperint
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 nec adquieverint consilio meo et detraxerint universae correptioni meae
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 comedent igitur fructus viae suae suisque consiliis saturabuntur
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 aversio parvulorum interficiet eos et prosperitas stultorum perdet illos
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 qui autem me audierit absque terrore requiescet et abundantia perfruetur malorum timore sublato
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

< Proverbiorum 1 >