Psalmorum 22
1 in finem pro adsumptione matutina psalmus David Deus Deus meus respice me quare me dereliquisti longe a salute mea verba delictorum meorum
Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?
2 Deus meus clamabo per diem et non exaudies et nocte et non ad insipientiam mihi
Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.
3 tu autem in sancto habitas Laus Israhel
Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!
4 in te speraverunt patres nostri speraverunt et liberasti eos
U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.
5 ad te clamaverunt et salvi facti sunt in te speraverunt et non sunt confusi
Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.
6 ego autem sum vermis et non homo obprobrium hominum et abiectio plebis
A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.
7 omnes videntes me deriserunt me locuti sunt labiis moverunt caput
Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,
8 speravit in Domino eripiat eum salvum faciat eum quoniam vult eum
I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.
9 quoniam tu es qui extraxisti me de ventre spes mea ab uberibus matris meae
Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.
10 in te proiectus sum ex utero de ventre matris meae Deus meus es tu
Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.
11 ne discesseris a me quoniam tribulatio proxima est quoniam non est qui adiuvet
Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.
12 circumdederunt me vituli multi tauri pingues obsederunt me
Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;
13 aperuerunt super me os suum sicut leo rapiens et rugiens
Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.
14 sicut aqua effusus sum et dispersa sunt universa ossa mea factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei
Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.
15 aruit tamquam testa virtus mea et lingua mea adhesit faucibus meis et in limum mortis deduxisti me
Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.
16 quoniam circumdederunt me canes multi concilium malignantium obsedit me foderunt manus meas et pedes meos
Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.
17 dinumeraverunt omnia ossa mea ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me
Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.
18 diviserunt sibi vestimenta mea et super vestem meam miserunt sortem
Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.
19 tu autem Domine ne elongaveris auxilium tuum ad defensionem meam conspice
Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.
20 erue a framea animam meam et de manu canis unicam meam
Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.
21 salva me ex ore leonis et a cornibus unicornium humilitatem meam
Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.
22 narrabo nomen tuum fratribus meis in media ecclesia laudabo te
Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.
23 qui timetis Dominum laudate eum universum semen Iacob magnificate eum
Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!
24 timeat eum omne semen Israhel quoniam non sprevit neque dispexit deprecationem pauperis nec avertit faciem suam a me et cum clamarem ad eum exaudivit me
Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.
25 apud te laus mea in ecclesia magna vota mea reddam in conspectu timentium eum
Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.
26 edent pauperes et saturabuntur et laudabunt Dominum qui requirunt eum vivent corda eorum in saeculum saeculi
Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.
27 reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terrae et adorabunt in conspectu eius universae familiae gentium
Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.
28 quoniam Dei est regnum et ipse dominabitur gentium
Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.
29 manducaverunt et adoraverunt omnes pingues terrae in conspectu eius cadent omnes qui descendunt in terram
Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.
30 et anima mea illi vivet et semen meum serviet ipsi
Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.
31 adnuntiabitur Domino generatio ventura et adnuntiabunt iustitiam eius populo qui nascetur quem fecit Dominus
Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.
