Psalmorum 104
1 ipsi David benedic anima mea Domino Domine Deus meus magnificatus es vehementer confessionem et decorem induisti
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 amictus lumine sicut vestimento extendens caelum sicut pellem
svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3 qui tegis in aquis superiora eius qui ponis nubem ascensum tuum qui ambulas super pinnas ventorum
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4 qui facis angelos tuos spiritus et ministros tuos ignem urentem
Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5 qui fundasti terram super stabilitatem suam non inclinabitur in saeculum saeculi
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6 abyssus sicut vestimentum amictus eius super montes stabunt aquae
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7 ab increpatione tua fugient a voce tonitrui tui formidabunt
na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 ascendunt montes et descendunt campi in locum quem fundasti eis
Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9 terminum posuisti quem non transgredientur neque convertentur operire terram
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
10 qui emittis fontes in convallibus inter medium montium pertransibunt aquae
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
11 potabunt omnes bestiae agri expectabunt onagri in siti sua
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
12 super ea volucres caeli habitabunt de medio petrarum dabunt vocem
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
13 rigans montes de superioribus suis de fructu operum tuorum satiabitur terra
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14 producens faenum iumentis et herbam servituti hominum ut educas panem de terra
Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
15 et vinum laetificat cor hominis ut exhilaret faciem in oleo et panis cor hominis confirmat
i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16 saturabuntur ligna campi et cedri Libani quas plantavit
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
17 illic passeres nidificabunt erodii domus dux est eorum
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
18 montes excelsi cervis petra refugium erinaciis
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
19 fecit lunam in tempora sol cognovit occasum suum
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
20 posuisti tenebras et facta est nox in ipsa pertransibunt omnes bestiae silvae
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 catuli leonum rugientes ut rapiant et quaerant a Deo escam sibi
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
22 ortus est sol et congregati sunt et in cubilibus suis conlocabuntur
Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
23 exibit homo ad opus suum et ad operationem suam usque ad vesperum
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
24 quam magnificata sunt opera tua Domine omnia in sapientia fecisti impleta est terra possessione tua
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 hoc mare magnum et spatiosum manibus; illic reptilia quorum non est numerus animalia pusilla cum magnis
Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
26 illic naves pertransibunt draco iste quem formasti ad inludendum ei
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 omnia a te expectant ut des illis escam in tempore
I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
28 dante te illis colligent aperiente te manum tuam omnia implebuntur bonitate
Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 avertente autem te faciem turbabuntur auferes spiritum eorum et deficient et in pulverem suum revertentur
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
30 emittes spiritum tuum et creabuntur et renovabis faciem terrae
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
31 sit gloria Domini in saeculum laetabitur Dominus in operibus suis
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32 qui respicit terram et facit eam tremere qui tangit montes et fumigant
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
33 cantabo Domino in vita mea psallam Deo meo quamdiu sum
Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34 iucundum sit ei eloquium meum ego vero delectabor in Domino
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
35 deficiant peccatores a terra et iniqui ita ut non sint benedic anima mea Domino
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
