Psalmorum 57
1 Psalmus, in finem, ne corrumpas, David in tituli inscriptionem, cum fugeret a facie Saul in speluncam. Miserere mei Deus, miserere mei: quoniam in te confidit anima mea. Et in umbra alarum tuarum sperabo, donec transeat iniquitas.
Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.
2 Clamabo ad Deum altissimum: Deum qui benefecit mihi.
Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
3 Misit de caelo, et liberavit me: dedit in opprobrium conculcantes me. Misit Deus misericordiam suam, et veritatem suam,
Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
4 et eripuit animam meam de medio catulorum leonum: dormivi conturbatus. Filii hominum dentes eorum arma et sagittae: et lingua eorum gladius acutus.
Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
5 Exaltare super caelos Deus: et in omnem terram gloria tua.
Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
6 Laqueum paraverunt pedibus meis: et incurvaverunt animam meam. Foderunt ante faciem meam foveam: et inciderunt in eam.
Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
7 Paratum cor meum Deus, paratum cor meum: cantabo, et psalmum dicam.
Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
8 Exurge gloria mea, exurge psalterium et cithara: exurgam diluculo.
Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
9 Confitebor tibi in populis Domine: et psalmum dicam tibi in gentibus:
Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
10 Quoniam magnificata est usque ad caelos misericordia tua, et usque ad nubes veritas tua.
Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
11 Exaltare super caelos Deus: et super omnem terram gloria tua.
Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
