Psalmorum 56
1 Psalmus In finem, Pro populo, qui a Sanctis longe factus est, David in tituli inscriptionem, cum tenuerunt eum Allophyli in Geth. Miserere mei Deus, quoniam conculcavit me homo: tota die impugnans tribulavit me.
Smiluj se na me, Bože, jer èovjek hoæe da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje.
2 Conculcaverunt me inimici mei tota die: quoniam multi bellantes adversum me.
Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo.
3 Ab altitudine diei timebo: ego vero in te sperabo.
Kad me je strah, ja se u tebe uzdam.
4 In Deo laudabo sermones meos, in Deo speravi: non timebo quid faciat mihi caro.
Bogom se hvalim za rijeè njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti tijelo?
5 Tota die verba mea execrabantur: adversum me omnes cogitationes eorum, in malum.
Svaki dan izvræu rijeèi moje; što god misle, sve meni o zlu.
6 Inhabitabunt et abscondent: ipsi calcaneum meum observabunt. Sicut sustinuerunt animam meam,
Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju.
7 pro nihilo salvos facies illos: in ira populos confringes.
Kod ovake zloæe izbavi od njih, u gnjevu obori narode, Bože.
8 Deus, vitam meam annunciavi tibi: posuisti lacrymas meas in conspectu tuo, Sicut et in promissione tua:
U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj.
9 tunc convertentur inimici mei retrorsum: In quacumque die invocavero te: ecce cognovi quoniam Deus meus es.
Neprijatelji moji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem; po tom znam da je Bog sa mnom.
10 In Deo laudabo verbum, in Domino laudabo sermonem:
Bogom se hvalim za rijeè njegovu, Gospodom se hvalim za rijeè njegovu.
11 in Deo speravi, non timebo quid faciat mihi homo.
U Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek?
12 In me sunt Deus vota tua, quae reddam, laudationes tibi.
Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æu hvaliti;
13 Quoniam eripuisti animam meam de morte, et pedes meos de lapsu: ut placeam coram Deo in lumine viventium.
Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh.
