Job 5
1 Voca ergo, si est qui tibi respondeat, et ad aliquem sanctorum convertere.
Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
2 Vere stultum interficit iracundia, et parvulum occidit invidia.
Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
3 Ego vidi stultum firma radice, et maledixi pulchritudini eius statim.
Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
4 Longe fient filii eius a salute, et conterentur in porta, et non erit qui eruat.
Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
5 Cuius messem famelicus comedet, et ipsum rapiet armatus, et bibent sitientes divitias eius.
Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
6 Nihil in terra sine causa fit, et de humo non oritur dolor.
Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
7 Homo nascitur ad laborem, et avis ad volatum.
nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
8 Quam ob rem ego deprecabor Dominum, et ad Deum ponam eloquium meum:
Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
9 Qui facit magna et inscrutabilia et mirabilia absque numero:
Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
10 Qui dat pluviam super faciem terrae, et irrigat aquis universa:
On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
11 Qui ponit humiles in sublime, et moerentes erigit sospitate:
Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
12 Qui dissipat cogitationes malignorum, ne possint implere manus eorum quod coeperant:
redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
13 Qui apprehendit sapientes in astutia eorum, et consilium pravorum dissipat:
On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
14 Per diem incurrent tenebras, et quasi in nocte sic palpabunt in meridie.
Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
15 Porro salvum faciet egenum a gladio oris eorum, et de manu violenti pauperem.
On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
16 Et erit egeno spes, iniquitas autem contrahet os suum.
Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
17 Beatus homo qui corripitur a Deo: increpationem ergo Domini ne reprobes:
Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
18 Quia ipse vulnerat, et medetur: percutit, et manus eius sanabunt.
On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
19 In sex tribulationibus liberabit te, et in septima non tangent te malum.
Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
20 In fame eruet te de morte, et in bello de manu gladii.
U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
21 A flagello linguae absconderis, et non timebis calamitatem cum venerit.
Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
22 In vastitate, et fame ridebis, et bestias terrae non formidabis.
Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
23 Sed cum lapidibus regionum pactum tuum, et bestiae terrae pacificae erunt tibi.
Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
24 Et scies quod pacem habeat tabernaculum tuum, et visitans speciem tuam, non peccabis.
U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
25 Scies quoque quoniam multiplex erit semen tuum, et progenies tua quasi herba terrae.
Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
26 Ingredieris in abundantia sepulchrum, sicut infertur acervus tritici in tempore suo.
U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
27 Ecce, hoc, ut investigavimus, ita est: quod auditum, mente pertracta.
Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.”
