Job 36
1 Addens quoque Eliu, haec locutus est:
Elihu nastavi i reče:
2 Sustine me paululum, et indicabo tibi: adhuc enim habeo quod pro Deo loquar.
“Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
3 Repetam scientiam meam a principio, et operatorem meum probabo iustum.
Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Vere enim absque mendacio sermones mei, et perfecta scientia probabitur tibi.
Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
5 Deus potentes non abiicit, cum et ipse sit potens.
Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 Sed non salvat impios, et iudicium pauperibus tribuit.
Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 Non auferet a iusto oculos suos, et reges in solio collocat in perpetuum, et illic eriguntur.
S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 Et si fuerint in catenis, et vinciantur funibus paupertatis.
Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
9 Indicabit eis opera eorum, et scelera eorum, quia violenti fuerunt.
djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Revelabit quoque aurem eorum, ut corripiat: et loquetur, ut revertantur ab iniquitate.
Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 Si audierint et observaverint, complebunt dies suos in bono, et annos suos in gloria:
Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
12 Si autem non audierint, transibunt per gladium, et consumentur in stultitia.
Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
13 Simulatores et callidi provocant iram Dei, neque clamabunt cum vincti fuerint.
A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14 Morietur in tempestate anima eorum, et vita eorum inter effeminatos.
u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 Eripiet de angustia sua pauperem, et revelabit in tribulatione aurem eius.
Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
16 Igitur salvabit te de ore angusto latissime, et non habente fundamentum subter se: requies autem mensae tuae erit plena pinguedine.
izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 Causa tua quasi impii iudicata est, causam iudiciumque recipies.
Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 Non te ergo superet ira, ut aliquem opprimas: nec multitudo donorum inclinet te.
nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Depone magnitudinem tuam absque tribulatione, et omnes robustos fortitudine.
Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne protrahas noctem, ut ascendant populi pro eis.
Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 Cave ne declines ad iniquitatem: hanc enim coepisti sequi post miseriam.
Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
22 Ecce, Deus excelsus in fortitudine sua, et nullus ei similis in legislatoribus.
Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
23 Quis poterit scrutari vias eius? aut quis potest ei dicere: Operatus es iniquitatem?
Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
24 Memento quod ignores opus eius, de quo cecinerunt viri.
Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 Omnes homines vident eum, unusquisque intuetur procul.
S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26 Ecce, Deus magnus vincens scientiam nostram: numerus annorum eius inaestimabilis.
Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27 Qui aufert stillas pluviae, et effundit imbres ad instar gurgitum.
U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
28 Qui de nubibus fluunt, quae praetexunt cuncta desuper.
Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29 Si voluerit extendere nubes quasi tentorium suum.
Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30 Et fulgurare lumine suo desuper, cardines quoque maris operiet.
Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
31 Per haec enim iudicat populos, et dat escas multis mortalibus.
Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
32 In manibus abscondit lucem, et praecepit ei ut rursus adveniat.
On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 Annunciat de ea amico suo, quod possessio eius sit, ut ad eam possit ascendere.
Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
