Job 18
1 Respondens autem Baldad Suhites, dixit:
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
2 Usque ad quem finem verba iactabitis? intelligite prius, et sic loquamur.
“Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
3 Quare reputati sumus ut iumenta, et sorduimus coram vobis?
Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
4 Qui perdis animam tuam in furore tuo, numquid propter te derelinquetur terra, et transferentur rupes de loco suo?
O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
5 Nonne lux impii extinguetur, nec splendebit flamma ignis eius?
Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
6 Lux obtenebrescet in tabernaculo illius, et lucerna, quae super eum est, extinguetur.
Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
7 Arctabuntur gressus virtutis eius, et praecipitabit eum consilium suum.
Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
8 Immisit enim in rete pedes suos, et in maculis eius ambulat.
Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
9 Tenebitur planta illius laqueo, et exardescet contra eum sitis.
Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
10 Abscondita est in terra pedica eius, et decipula illius super semitam.
Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
11 Undique terrebunt eum formidines, et involvent pedes eius.
Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
12 Attenuetur fame robur eius, et inedia invadat costas illius.
Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
13 Devoret pulchritudinem cutis eius, consumat brachia illius primogenita mors.
Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
14 Avellatur de tabernaculo suo fiducia eius, et calcet super eum, quasi rex, interitus.
Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
15 Habitent in tabernaculo illius socii eius, qui non est, aspergatur in tabernaculo eius sulphur.
U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
16 Deorsum radices eius siccentur, sursum autem atteratur messis eius.
Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
17 Memoria illius pereat de terra, et non celebretur nomen eius in plateis.
Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
18 Expellet eum de luce in tenebras, et de orbe transferet eum.
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
19 Non erit semen eius, neque progenies in populo suo, nec ullae reliquiae in regionibus eius.
U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
20 In die eius stupebunt novissimi, et primos invadet horror.
Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
21 Haec sunt ergo tabernacula iniqui, et iste locus eius, qui ignorat Deum.
Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga.”
