Psalmorum 105
1 Alleluja. Confitemini Domino, et invocate nomen ejus; annuntiate inter gentes opera ejus.
Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!
2 Cantate ei, et psallite ei; narrate omnia mirabilia ejus.
Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!
3 Laudamini in nomine sancto ejus; lætetur cor quærentium Dominum.
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
4 Quærite Dominum, et confirmamini; quærite faciem ejus semper.
Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
5 Mementote mirabilium ejus quæ fecit; prodigia ejus, et judicia oris ejus:
Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!
6 semen Abraham servi ejus; filii Jacob electi ejus.
Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
7 Ipse Dominus Deus noster; in universa terra judicia ejus.
On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
8 Memor fuit in sæculum testamenti sui; verbi quod mandavit in mille generationes:
On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:
9 quod disposuit ad Abraham, et juramenti sui ad Isaac:
Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
10 et statuit illud Jacob in præceptum, et Israël in testamentum æternum,
Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,
11 dicens: Tibi dabo terram Chanaan, funiculum hæreditatis vestræ:
govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu.”
12 cum essent numero brevi, paucissimi, et incolæ ejus.
Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,
13 Et pertransierunt de gente in gentem, et de regno ad populum alterum.
išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
14 Non reliquit hominem nocere eis: et corripuit pro eis reges.
ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
15 Nolite tangere christos meos, et in prophetis meis nolite malignari.
“Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”
16 Et vocavit famem super terram, et omne firmamentum panis contrivit.
I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.
17 Misit ante eos virum: in servum venumdatus est, Joseph.
Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.
18 Humiliaverunt in compedibus pedes ejus; ferrum pertransiit animam ejus:
Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,
19 donec veniret verbum ejus. Eloquium Domini inflammavit eum.
dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.
20 Misit rex, et solvit eum; princeps populorum, et dimisit eum.
Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.
21 Constituit eum dominum domus suæ, et principem omnis possessionis suæ:
Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,
22 ut erudiret principes ejus sicut semetipsum, et senes ejus prudentiam doceret.
da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.
23 Et intravit Israël in Ægyptum, et Jacob accola fuit in terra Cham.
Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
24 Et auxit populum suum vehementer, et firmavit eum super inimicos ejus.
Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.
25 Convertit cor eorum, ut odirent populum ejus, et dolum facerent in servos ejus.
Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.
26 Misit Moysen servum suum; Aaron quem elegit ipsum.
Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.
27 Posuit in eis verba signorum suorum, et prodigiorum in terra Cham.
Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.
28 Misit tenebras, et obscuravit; et non exacerbavit sermones suos.
Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.
29 Convertit aquas eorum in sanguinem, et occidit pisces eorum.
U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
30 Edidit terra eorum ranas in penetralibus regum ipsorum.
Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.
31 Dixit, et venit cœnomyia et ciniphes in omnibus finibus eorum.
Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
32 Posuit pluvias eorum grandinem: ignem comburentem in terra ipsorum.
Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
33 Et percussit vineas eorum, et ficulneas eorum, et contrivit lignum finium eorum.
Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
34 Dixit, et venit locusta, et bruchus cujus non erat numerus:
Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.
35 et comedit omne fœnum in terra eorum, et comedit omnem fructum terræ eorum.
U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.
36 Et percussit omne primogenitum in terra eorum, primitias omnis laboris eorum.
Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.
37 Et eduxit eos cum argento et auro, et non erat in tribubus eorum infirmus.
Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
38 Lætata est Ægyptus in profectione eorum, quia incubuit timor eorum super eos.
Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.
39 Expandit nubem in protectionem eorum, et ignem ut luceret eis per noctem.
Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.
40 Petierunt, et venit coturnix, et pane cæli saturavit eos.
Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.
41 Dirupit petram, et fluxerunt aquæ: abierunt in sicco flumina.
Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.
42 Quoniam memor fuit verbi sancti sui, quod habuit ad Abraham puerum suum.
Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
43 Et eduxit populum suum in exsultatione, et electos suos in lætitia.
Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
44 Et dedit illis regiones gentium, et labores populorum possederunt:
I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,
45 ut custodiant justificationes ejus, et legem ejus requirant.
da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
