Ecclesiastes 7
1 Melius est nomen bonum quam unguenta pretiosa, et dies mortis die nativitatis.
Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.
2 Melius est ire ad domum luctus quam ad domum convivii; in illa enim finis cunctorum admonetur hominum, et vivens cogitat quid futurum sit.
Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu!
3 Melior est ira risu, quia per tristitiam vultus corrigitur animus delinquentis.
Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno.
4 Cor sapientium ubi tristitia est, et cor stultorum ubi lætitia.
Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja.
5 Melius est a sapiente corripi, quam stultorum adulatione decipi;
Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka.
6 quia sicut sonitus spinarum ardentium sub olla, sic risus stulti. Sed et hoc vanitas.
Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost.
7 Calumnia conturbat sapientem, et perdet robur cordis illius.
Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce.
8 Melior est finis orationis quam principium. Melior est patiens arrogante.
Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti.
9 Ne sis velox ad irascendum, quia ira in sinu stulti requiescit.
Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.
10 Ne dicas: Quid putas causæ est quod priora tempora meliora fuere quam nunc sunt? stulta enim est hujuscemodi interrogatio.
Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
11 Utilior est sapientia cum divitiis, et magis prodest videntibus solem.
Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja.
12 Sicut enim protegit sapientia, sic protegit pecunia; hoc autem plus habet eruditio et sapientia, quod vitam tribuunt possessori suo.
Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.
13 Considera opera Dei, quod nemo possit corrigere quem ille despexerit.
Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio?
14 In die bona fruere bonis, et malam diem præcave; sicut enim hanc, sic et illam fecit Deus, ut non inveniat homo contra eum justas querimonias.
U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti.
15 Hæc quoque vidi in diebus vanitatis meæ: justus perit in justitia sua, et impius multo vivit tempore in malitia sua.
Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti.
16 Noli esse justus multum, neque plus sapias quam necesse est, ne obstupescas.
Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?
17 Ne impie agas multum, et noli esse stultus, ne moriaris in tempore non tuo.
Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?
18 Bonum est te sustentare justum: sed et ab illo ne subtrahas manum tuam; quia qui timet Deum nihil negligit.
Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.
19 Sapientia confortavit sapientem super decem principes civitatis;
Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika.
20 non est enim homo justus in terra qui faciat bonum et non peccet.
Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.
21 Sed et cunctis sermonibus qui dicuntur ne accomodes cor tuum, ne forte audias servum tuum maledicentem tibi;
I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao;
22 scit enim conscientia tua quia et tu crebro maledixisti aliis.
a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.
23 Cuncta tentavi in sapientia. Dixi: Sapiens efficiar: et ipsa longius recessit a me,
Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva.
24 multo magis quam erat. Et alta profunditas, quis inveniet eam?
Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe?
25 Lustravi universa animo meo, ut scirem et considerarem, et quærerem sapientiam, et rationem, et ut cognoscerem impietatem stulti, et errorem imprudentium:
I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
26 et inveni amariorem morte mulierem, quæ laqueus venatorum est, et sagena cor ejus; vincula sunt manus illius. Qui placet Deo effugiet illam; qui autem peccator est capietur ab illa.
Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.
27 Ecce hoc inveni, dixit Ecclesiastes, unum et alterum ut invenirem rationem,
Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.
28 quam adhuc quærit anima mea, et non inveni. Virum de mille unum reperi; mulierem ex omnibus non inveni.
I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne.
29 Solummodo hoc inveni, quod fecerit Deus hominem rectum, et ipse se infinitis miscuerit quæstionibus. Quis talis ut sapiens est? et quis cognovit solutionem verbi?
Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.
