< Lucam 23 >

1 Et surgens omnis multitudo eorum, duxerunt illum ad Pilatum.
I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu
2 Cœperunt autem illum accusare, dicentes: Hunc invenimus subvertentem gentem nostram, et prohibentem tributa dare Cæsari, et dicentem se Christum regem esse.
i stadoše ga optuživati: “Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.”
3 Pilatus autem interrogavit eum, dicens: Tu es rex Iudæorum? At ille respondens ait: Tu dicis.
Pilat ga upita: “Ti li si kralj židovski?” On mu odgovori: “Ti kažeš!”
4 Ait autem Pilatus ad principes sacerdotum, et turbas: Nihil invenio causæ in hoc homine.
Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!”
5 At illi invalescebant, dicentes: Commovet populum docens per universam Iudæam, incipiens a Galilæa usque huc.
No oni navaljivahu: “Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!”
6 Pilatus autem audiens Galilæam, interrogavit si homo Galilæus esset.
Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac.
7 Et ut cognovit quod de Herodis potestate esset, remisit eum ad Herodem, qui et ipse Ierosolymis erat illis diebus.
Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu.
8 Herodes autem viso Iesu, gavisus est valde. Erat enim cupiens ex multo tempore videre eum, eo quod audierat multa de eo, et sperabat signum aliquod videre ab eo fieri.
A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo.
9 Interrogabat autem eum multis sermonibus. At ipse nihil illi respondebat.
Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.
10 Stabant autem principes sacerdotum, et scribæ constanter accusantes eum.
A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko.
11 Sprevit autem illum Herodes cum exercitu suo: et illusit indutum veste alba, et remisit ad Pilatum.
Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu.
12 Et facti sunt amici Herodes et Pilatus in ipsa die: nam antea inimici erant ad invicem.
Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.
13 Pilatus autem convocatis principibus sacerdotum, et magistratibus, et plebe,
A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod
14 dixit ad illos: Obtulistis mihi hunc hominem, quasi avertentem populum, et ecce ego coram vobis interrogans, nullam causam inveni in homine isto ex his, in quibus eum accusatis.
te im reče: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete.
15 Sed neque Herodes: nam remisi vos ad illum, et ecce nihil dignum morte actum est ei.
A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt.
16 Emendatum ergo illum dimittam.
Kaznit ću ga dakle i pustiti.”
17 Necesse autem habebat dimittere eis per diem festum, unum.
18 Exclamavit autem simul universa turba, dicens: Tolle hunc, et dimitte nobis Barabbam,
I povikaše svi uglas: “Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!”
19 qui erat propter seditionem quamdam factam in civitate et homicidium, missus in carcerem.
A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva.
20 Iterum autem Pilatus locutus est ad eos, volens dimittere Iesum.
Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa.
21 At illi succlamabant, dicentes: Crucifige, crucifige eum.
Ali oni vikahu: “Raspni, raspni ga!”
22 Ille autem tertio dixit ad illos: Quid enim mali fecit iste? nullam causam mortis invenio in eo: corripiam ergo illum, et dimittam.
On im treći put reče: “Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”
23 At illi instabant vocibus magnis postulantes ut crucifigeretur: et invalescebant voces eorum.
Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača.
24 Et Pilatus adiudicavit fieri petitionem eorum.
Pilat presudi da im bude što ištu.
25 Dimisit autem illis eum, qui propter homicidium, et seditionem missus fuerat in carcerem, quem petebant, Iesum vero tradidit voluntati eorum.
Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.
26 Et cum ducerent eum, apprehenderunt Simonem quemdam Cyrenensem venientem de villa: et imposuerunt illi crucem portare post Iesum.
Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.
27 Sequebatur autem illum multa turba populi, et mulierum: quæ plangebant, et lamentabantur eum.
Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim.
28 Conversus autem ad illas Iesus, dixit: Filiæ Ierusalem, nolite flere super me, sed super vos ipsas flete, et super filios vestros.
Isus se okrenu prema njima pa im reče: “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.
29 Quoniam ecce venient dies, in quibus dicent: Beatæ steriles, et ventres, qui non genuerunt, et ubera, quæ non lactaverunt.
Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.'
30 Tunc incipient dicere montibus: Cadite super nos: et collibus: Operite nos.
Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
31 Quia si in viridi ligno hæc faciunt, in arido quid fiet?
Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”
32 Ducebantur autem et alii duo nequam cum eo, ut interficerentur.
A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.
33 Et postquam venerunt in locum, qui vocatur Calvariæ, ibi crucifixerunt eum: et latrones, unum a dextris, et alterum a sinistris.
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
34 Iesus autem dicebat: Pater, dimitte illis: non enim sciunt quid faciunt. Dividentes vero vestimenta eius, miserunt sortes.
A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
35 Et stabat populus spectans, et deridebant eum principes cum eis, dicentes: Alios salvos fecit, se salvum faciat, si hic est Christus Dei electus.
Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!”
36 Illudebant autem ei et milites accedentes, et acetum offerentes ei,
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom
37 et dicentes: Si tu es rex Iudæorum, salvum te fac.
govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!”
38 Erat autem et superscriptio scripta super eum litteris Græcis, et Latinis, et Hebraicis: Hic est rex Iudæorum.
A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.”
39 Unus autem de his, qui pendebant, latronibus, blasphemabat eum, dicens: Si tu es Christus, salvum fac temetipsum, et nos.
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”
40 Respondens autem alter increpabat eum, dicens: Neque tu times Deum, quod in eadem damnatione es.
A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
41 Et nos quidem iuste, nam digna factis recipimus: hic vero nihil mali gessit.
Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.”
42 Et dicebat ad Iesum: Domine, memento mei, cum veneris in regnum tuum.
Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”
43 Et dixit illi Iesus: Amen dico tibi: Hodie mecum eris in Paradiso.
A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”
44 Erat autem fere hora sexta, et tenebræ factæ sunt in universam terram usque ad horam nonam.
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,
45 Et obscuratus est sol: et velum templi scissum est medium.
jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
46 Et clamans voce magna Iesus ait: Pater in manus tuas commendo spiritum meum. Et hæc dicens, expiravit.
I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.
47 Videns autem Centurio quod factum fuerat, glorificavit Deum, dicens: Vere hic homo iustus erat.
Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!”
48 Et omnis turba eorum, qui simul aderant ad spectaculum istud, et videbant quæ fiebant, percutientes pectora sua revertebantur.
I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
49 Stabant autem omnes noti eius a longe: et mulieres, quæ secutæ eum erant a Galilæa, hæc videntes.
Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
50 Et ecce vir nomine Ioseph, qui erat decurio, vir bonus, et iustus:
I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan;
51 hic non consenserat consilio, et actibus eorum, ab Arimathæa civitate Iudææ, qui expectabat et ipse regnum Dei.
on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje.
52 Hic accessit ad Pilatum, et petiit corpus Iesu:
Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
53 et depositum involvit sindone, et posuit eum in monumento exciso, in quo nondum quisquam positus fuerat.
Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.
54 Et dies erat Parasceves, et Sabbatum illucescebat.
Bijaše dan Priprave; subota je svitala.
55 Subsecutæ autem mulieres, quæ cum eo venerant de Galilæa, viderunt monumentum, et quemadmodum positum erat corpus eius.
A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo.
56 Et revertentes paraverunt aromata, et unguenta: et Sabbato quidem siluerunt secundum mandatum.
Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.

< Lucam 23 >