Iohannem 1
1 In principio erat Verbum, et Verbum erat apud Deum, et Deus erat Verbum.
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
2 Hoc erat in principio apud Deum.
Ona bijaše u početku u Boga.
3 Omnia per ipsum facta sunt: et sine ipso factum est nihil, quod factum est,
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
4 in ipso vita erat, et vita erat lux hominum:
u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
5 et lux in tenebris lucet, et tenebræ eam non comprehenderunt.
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
6 Fuit homo missus a Deo, cui nomen erat Ioannes.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
7 Hic venit in testimonium ut testimonium perhiberet de lumine, ut omnes crederent per illum.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
8 Non erat ille lux, sed ut testimonium perhiberet de lumine.
Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.
9 Erat lux vera, quæ illuminat omnem hominem venientem in hunc mundum.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
10 In mundo erat, et mundus per ipsum factus est, et mundus eum non cognovit.
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
11 In propria venit, et sui eum non receperunt.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
12 Quotquot autem receperunt eum, dedit eis potestatem filios Dei fieri, his qui credunt in nomine eius:
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 qui non ex sanguinibus, neque ex voluntate carnis, neque ex voluntate viri, sed ex Deo nati sunt.
koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.
14 Et verbum caro factum est, et habitavit in nobis: et vidimus gloriam eius, gloriam quasi unigeniti a Patre plenum gratiæ et veritatis.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.
15 Ioannes testimonium perhibet de ipso, et clamat dicens: Hic erat, quem dixi: Qui post me venturus est, ante me factus est: quia prior me erat.
Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!”
16 Et de plenitudine eius nos omnes accepimus, et gratiam pro gratia.
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 quia lex per Moysen data est; gratia, et veritas per Iesum Christum facta est.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Deum nemo vidit umquam: unigenitus Filius, qui est in sinu Patris, ipse enarravit.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
19 Et hoc est testimonium Ioannis, quando miserunt Iudæi ab Ierosolymis sacerdotes et Levitas ad eum ut interrogarent eum: Tu quis es?
A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”,
20 Et confessus est, et non negavit: et confessus est: Quia non sum ego Christus.
on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”
21 Et interrogaverunt eum: Quid ergo? Elias es tu? Et dixit: Non sum. Propheta es tu? Et respondit: Non.
Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.”
22 Dixerunt ergo ei: Quis es ut responsum demus his, qui miserunt nos? Quid dicis de teipso?
Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?”
23 Ait: Ego vox clamantis in deserto: Dirigite viam Domini, sicut dixit Isaias propheta.
On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija.”
24 Et qui missi fuerant, erant ex Pharisæis.
A neki izaslanici bijahu farizeji.
25 Et interrogaverunt eum, et dixerunt ei: Quid ergo baptizas, si tu non es Christus, neque Elias, neque Propheta?
Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?”
26 Respondit eis Ioannes, dicens: Ego baptizo in aqua: medius autem vestrum stetit, quem vos nescitis.
Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -
27 Ipse est, qui post me venturus est, qui ante me factus est: cuius ego non sum dignus ut solvam eius corrigiam calceamenti.
onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”
28 Hæc in Bethania facta sunt trans Iordanem, ubi erat Ioannes baptizans.
To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Altera die vidit Ioannes Iesum venientem ad se, et ait: Ecce agnus Dei. Ecce qui tollit peccatum mundi.
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!”
30 Hic est, de quo dixi: Post me venit vir, qui ante me factus est: quia prior me erat.
To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!”
31 et ego nesciebam eum, sed ut manifestetur in Israel, propterea veni ego in aqua baptizans.
“Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”
32 Et testimonium perhibuit Ioannes, dicens: Quia vidi Spiritum descendentem quasi columbam de cælo, et mansit super eum.
I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
33 Et ego nesciebam eum: sed qui misit me baptizare in aqua, ille mihi dixit: Super quem videris Spiritum descendentem, et manentem super eum, hic est, qui baptizat in Spiritu Sancto.
Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'
34 Et ego vidi: et testimonium perhibui quia hic est Filius Dei.
I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”
35 Altera die iterum stabat Ioannes, et ex discipulis eius duo.
Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.
36 Et respiciens Iesum ambulantem, dicit: Ecce agnus Dei.
Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!”
37 Et audierunt eum duo discipuli loquentem, et secuti sunt Iesum.
Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.
38 Conversus autem Iesus, et videns eos sequentes se, dicit eis: Quid quæritis? Qui dixerunt ei: Rabbi, (quod dicitur interpretatum Magister) ubi habitas?
Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” - što znači: “Učitelju - gdje stanuješ?”
39 Dicit eis: Venite, et videte. Venerunt, et viderunt ubi maneret, et apud eum manserunt die illo: hora autem erat quasi decima.
Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
40 Erat autem Andreas frater Simonis Petri unus ex duobus, qui audierant a Ioanne, et secuti fuerant eum.
Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.
41 Invenit hic primum fratrem suum Simonem, et dicit ei: Invenimus Messiam (quod est interpretatum Christus).
On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” - što znači “Krist - Pomazanik”.
42 Et adduxit eum ad Iesum. Intuitus autem eum Iesus, dixit: Tu es Simon filius Iona: tu vocaberis Cephas, (quod interpretatur Petrus).
Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” - što znači “Petar - Stijena”.
43 In crastinum voluit exire in Galilæam, et invenit Philippum. Et dicit ei Iesus: Sequere me.
Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”
44 Erat autem Philippus a Bethsaida, civitate Andreæ, et Petri.
Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Invenit Philippus Nathanael, et dicit ei: Quem scripsit Moyses in Lege, et Prophetæ, invenimus Iesum filium Ioseph a Nazareth.
Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.”
46 Et dixit ei Nathanael: A Nazareth potest aliquid boni esse? Dicit ei Philippus: Veni, et vide.
Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.”
47 Vidit Iesus Nathanael venientem ad se, et dicit de eo: Ecce vere Israelita, in quo dolus non est.
Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!”
48 Dicit ei Nathanael: Unde me nosti? Respondit Iesus, et dixit ei: Priusquam te Philippus vocavit, cum esses sub ficu, vidi te.
Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.”
49 Respondit ei Nathanael, et ait: Rabbi, tu es Filius Dei, tu es Rex Israel.
Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!”
50 Respondit Iesus, et dixit ei: Quia dixi tibi: Vidi te sub ficu, credis: maius his videbis.
Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!”
51 Et dicit ei: Amen, amen dico vobis, videbitis cælum apertum, et Angelos Dei ascendentes, et descendentes supra Filium hominis.
I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.”
