< Job 35 >
1 Igitur Eliu hæc rursum locutus est:
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2 Numquid æqua tibi videtur tua cogitatio, ut diceres: Iustior sum Deo?
“Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,
3 Dixisti enim: Non tibi placet quod rectum est: vel quid tibi proderit, si ego peccavero?
kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'
4 Itaque ego respondebo sermonibus tuis, et amicis tuis tecum.
Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.
5 Suspice cælum et intuere, et contemplare æthera quod altior te sit.
Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!
6 Si peccaveris, quid ei nocebis? et si multiplicatæ fuerint iniquitates tuæ, quid facies contra eum?
Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?
7 Porro si iuste egeris, quid donabis ei, aut quid de manu tua accipiet?
Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?
8 Homini, qui similis tui est, nocebit impietas tua: et filium hominis adiuvabit iustitia tua.
Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.
9 Propter multitudinem calumniatorum clamabunt: et eiulabunt propter vim brachii tyrannorum.
Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,
10 Et non dixit: Ubi est Deus, qui fecit me, qui dedit carmina in nocte,
nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,
11 Qui docet nos super iumenta terræ, et super volucres cæli erudit nos?
umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'
12 Ibi clamabunt, et non exaudiet, propter superbiam malorum.
Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
13 Non ergo frustra audiet Deus, et Omnipotens causas singulorum intuebitur.
Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!
14 Etiam cum dixeris: Non considerat: iudicare coram illo, et expecta eum.
A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'
15 Nunc enim non infert furorem suum, nec ulciscitur scelus valde.
Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'
16 Ergo Iob frustra aperit os suum, et absque scientia verba multiplicat.
Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.”