+ Genesi 1 >

1 Nel principio Iddio creò i cieli e la terra.
Naʻe fakatupu ʻe he ʻOtua ʻi he kamataʻanga ʻae langi mo māmani.
2 E la terra era informe e vuota, e le tenebre coprivano la faccia dell’abisso, e lo spirito di Dio aleggiava sulla superficie delle acque. E Dio disse:
Pea naʻe fuofuonoa ʻa māmani mo lala; pea naʻe fakapoʻuli ʻae funga ʻoe loloto. Pea naʻe ʻōʻōfaki ʻae Laumālie ʻoe ʻOtua ki he fukahi vai.
3 “Sia la luce!” E la luce fu.
Pea folofola ʻae ʻOtua, “Ke maama pea naʻe maama ai.”
4 E Dio vide che la luce era buona; e Dio separò la luce dalle tenebre.
Pea ʻafio ʻe he ʻOtua ki he maama, kuo lelei ia: pea naʻe vaheʻi ʻe he ʻOtua ʻae maama mei he poʻuli.
5 E Dio chiamò la luce “giorno”, e le tenebre “notte”. Così fu sera, poi fu mattina: e fu il primo giorno.
Pea naʻe ui ʻe he ʻOtua ʻae maama ko e “ʻAho,” pea ne ui ʻae poʻuli ko e “Pō.” Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko e ʻuluaki ʻaho ia.
6 Poi Dio disse: “Ci sia una distesa tra le acque, che separi le acque dalle acque”.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke ai ʻae ʻatā ʻi he vahaʻa ʻoe ngaahi vai, ke vaheʻi ʻae ngaahi vai mei he ngaahi vai.”
7 E Dio fece la distesa e separò le acque ch’erano sotto la distesa, dalle acque ch’erano sopra la distesa. E così fu.
Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua, ʻae ʻatā, pea vaheʻi ʻae ngaahi vai naʻe ʻi he lalo ʻatā, mei he ngaahi vai naʻe ʻi ʻolunga ʻi he ʻatā: pea naʻe hoko ia.
8 E Dio chiamò la distesa “cielo”. Così fu sera, poi fu mattina: e fu il secondo giorno.
Pea naʻe ui ʻae ʻatā ʻe he ʻOtua ko e “Langi.” Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho ua ia.
9 Poi Dio disse: “Le acque che son sotto il cielo siano raccolte in un unico luogo, e apparisca l’asciutto”. E così fu.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke fakataha ʻae ngaahi vai ʻi he lalo langi ki he potu pe taha, pea ke hā mai ʻae mōmoa: pea naʻe hoko ia.”
10 E Dio chiamò l’asciutto “terra”, e chiamò la raccolta delle acque “mari”. E Dio vide che questo era buono.
Pea naʻe ui ʻe he ʻOtua ʻae mōmoa ko e Fonua; pea ko e ngaahi vai naʻe tānaki fakataha, naʻa ne ui ko e Tahi; pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
11 Poi Dio disse: “Produca la terra della verdura, dell’erbe che faccian seme e degli alberi fruttiferi che, secondo la loro specie, portino del frutto avente in sé la propria semenza, sulla terra”. E così fu.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tupu ʻae mohuku mei he kelekele, mo e ʻakau iiki ʻoku ai hono tenga, mo e ʻakau ʻoku fua, pea ʻi ai hono tenga, ʻo tatau mo hono faʻahinga:” pea naʻe hoko ia.
12 E la terra produsse della verdura, dell’erbe che facevan seme secondo la loro specie, e degli alberi che portavano del frutto avente in sé la propria semenza, secondo la loro specie. E Dio vide che questo era buono.
Pea naʻe tupu mei he kelekele ʻae mohuku, mo e ʻakau iiki naʻe tupu ai ʻae tenga ʻo hono faʻahinga, mo e ʻakau ʻoku fua, ʻaia naʻe ʻi ai ʻae tenga ʻo hono faʻahinga: pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
13 Così fu sera, poi fu mattina: e fu il terzo giorno.
Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho tolu ia.
14 Poi Dio disse: “Sianvi de’ luminari nella distesa dei cieli per separare il giorno dalla notte; e siano dei segni e per le stagioni e per i giorni e per gli anni;
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke ai ʻae ngaahi maama ʻi he ʻatā ʻoe langi, ke vaheʻi ʻae ʻaho mei he pō; pea ke fakaʻilonga ʻaki ia ʻae ngaahi faʻahitaʻu, mo e ngaahi ʻaho, mo e ngaahi taʻu:
15 e servano da luminari nella distesa dei cieli per dar luce alla terra”. E così fu.
pea ke hoko ia ko e ngaahi maama ʻi he ʻatā ʻoe langi ke fakamaama ki māmani:” pea naʻe hoko ia.
16 E Dio fece i due grandi luminari: il luminare maggiore, per presiedere al giorno, e il luminare minore per presiedere alla notte; e fece pure le stelle.
Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua ʻae maama lahi ʻe ua; ko e maama lahi hake ke pule ki he ʻaho, mo e maama siʻi ke pule ki he pō: pea mo e ngaahi fetuʻu foki.
17 E Dio li mise nella distesa dei cieli per dar luce alla terra,
Pea naʻe tuku ia ʻe he ʻOtua ʻi he ʻatā ʻoe langi, ke fakamaama ki māmani,
18 per presiedere al giorno e alla notte e separare la luce dalle tenebre. E Dio vide che questo era buono.
Pea ke pule ki he ʻaho mo e pō, pea ke vaheʻi ʻae maama mei he poʻuli: pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
19 Così fu sera, poi fu mattina: e fu il quarto giorno.
Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho fā ia.
20 Poi Dio disse: “Producano le acque in abbondanza animali viventi, e volino degli uccelli sopra la terra per l’ampia distesa del cielo”.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tupu ʻo lahi ʻaupito mei he ngaahi vai ʻae meʻa moʻui ʻoku totolo, mo e fanga manupuna ke puna ʻi he funga ʻo māmani, ʻi he ʻatā ʻoe langi.”
21 E Dio creò i grandi animali acquatici e tutti gli esseri viventi che si muovono, i quali le acque produssero in abbondanza secondo la loro specie, ed ogni volatilo secondo la sua specie. E Dio vide che questo era buono.
Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua ʻae ngaahi tofuaʻa lalahi, mo e meʻa moʻui kotoa pē naʻe ngaolo, ʻaia ne tupu lahi ʻaupito mei he ngaahi vai ʻi honau faʻahinga, mo e fanga manupuna kotoa pē ʻi honau faʻahinga pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
22 E Dio li benedisse, dicendo: “Crescete, moltiplicate, ed empite le acque dei mari, e moltiplichino gli uccelli sulla terra”.
Pea naʻe tāpuakiʻi ʻakinautolu ʻe he ʻOtua, ʻo pehē, “Mou fanafanau, mo tupu ke lahi, pea fakafonu ʻae ngaahi vai ʻoe tahi, pea ke tupu ke lahi ʻae fanga manupuna ʻi māmani.
23 Così fu sera, poi fu mattina: e fu il quinto giorno.
Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho nima ia.
24 Poi Dio disse: “Produca la terra animali viventi secondo la loro specie: bestiame, rettili e animali selvatici della terra, secondo la loro specie”. E così fu.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tupu mei he fonua ʻae meʻa moʻui ʻi hono faʻahinga, ʻae fanga manu, mo e meʻa totolo, mo e manu ʻoe vao ʻi hono faʻahinga:” pea naʻe hoko ia.
25 E Dio fece gli animali selvatici della terra, secondo le loro specie, il bestiame secondo le sue specie, e tutti i rettili della terra, secondo le loro specie. E Dio vide che questo era buono.
Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua ʻae manu ʻoe vao ʻi hono faʻahinga, mo e fanga manu lalahi ʻi honau faʻahinga, mo e meʻa kotoa pē ʻoku totolo ʻi he funga fonua ʻi hono faʻahinga: pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei ia.
26 Poi Dio disse: “Facciamo l’uomo a nostra immagine e a nostra somiglianza, ed abbia dominio sui pesci del mare e sugli uccelli del cielo e sul bestiame e su tutta la terra e su tutti i rettili che strisciano sulla terra”.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tau ngaohi ʻae tangata ʻi hotau tatau, mo e tau anga: pea kenau pule ki he ika ʻoe tahi, mo e manupuna ʻoe ʻatā, mo e fanga manu, mo māmani kotoa pē, mo e meʻa totolo kotoa pē ʻoku ngaue ʻi he kelekele.”
27 E Dio creò l’uomo a sua immagine; lo creò a immagine di Dio; li creò maschio e femmina.
Ko ia naʻe ngaohi ʻae tangata ʻe he ʻOtua ʻi hono tatau, naʻa ne ngaohi ia ʻi he tatau ʻoe ʻOtua; naʻa ne ngaohi ʻakinaua ko e tangata mo e fefine.
28 E Dio li benedisse; e Dio disse loro: “Crescete e moltiplicate e riempite la terra, e rendetevela soggetta, e dominate sui pesci del mare e sugli uccelli del cielo e sopra ogni animale che si muove sulla terra”.
Pea naʻe tāpuakiʻi ʻakinaua ʻe he ʻOtua, pea folofola ʻae ʻOtua kiate kinaua, “Fanafanau, mo fakatokolahi, mo fakakakai ʻa māmani, pea pule ki ai: pea pule ki he ika ʻoe tahi, mo e fanga manupuna ʻoe ʻatā, mo e meʻa moʻui kotoa pē ʻoku ngaue ʻi he funga ʻo māmani.”
29 E Dio disse: “Ecco, io vi do ogni erba che fa seme sulla superficie di tutta la terra, ed ogni albero fruttifero che fa seme; questo vi servirà di nutrimento.
Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Vakai, kuo u foaki kiate kimoua ʻae ʻakau iiki kotoa pē ʻoku ʻi ai hono tenga, ʻaia ʻoku ʻi he funga ʻoe fonua kotoa, mo e ʻakau kotoa pē ʻoku fua ʻaia ʻoku ʻi ai hono tenga; ko ia ia ke mo kai.
30 E ad ogni animale della terra e ad ogni uccello dei cieli e a tutto ciò che si muove sulla terra ed ha in sé un soffio di vita, io do ogni erba verde per nutrimento”. E così fu.
Pea ko e fanga manu kotoa pē ʻi he fonua, mo e fanga manupuna kotoa pē ʻoe ʻatā, mo e meʻa moʻui kotoa pē ʻoku totolo ʻi he fonua, ʻe kai ʻi he ʻakaulaumata kotoa pē:” pea naʻe hoko ia.
31 E Dio vide tutto quello che aveva fatto, ed ecco, era molto buono. Così fu sera, poi fu mattina: e fu il sesto giorno.
Pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua ki he meʻa kotoa pē naʻa ne ngaohi, pea vakai, naʻe lelei ʻaupito. Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho ono ia.

+ Genesi 1 >