< Giobbe 40 >
1 Il Signore riprese e disse a Giobbe:
I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe:
2 Il censore vorrà ancora contendere con l'Onnipotente? L'accusatore di Dio risponda!
Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.
3 Giobbe rivolto al Signore disse:
Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:
4 Ecco, sono ben meschino: che ti posso rispondere? Mi metto la mano sulla bocca.
Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja.
5 Ho parlato una volta, ma non replicherò. ho parlato due volte, ma non continuerò.
Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.
6 Allora il Signore rispose a Giobbe di mezzo al turbine e disse:
A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe:
7 Cingiti i fianchi come un prode: io t'interrogherò e tu mi istruirai.
Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj.
8 Oseresti proprio cancellare il mio guidizio e farmi torto per avere tu ragione?
Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao?
9 Hai tu un braccio come quello di Dio e puoi tuonare con voce pari alla sua?
Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on?
10 Ornati pure di maestà e di sublimità, rivestiti di splendore e di gloria;
Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se.
11 diffondi i furori della tua collera, mira ogni superbo e abbattilo,
Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih.
12 mira ogni superbo e umilialo, schiaccia i malvagi ovunque si trovino;
Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu.
13 nascondili nella polvere tutti insieme, rinchiudili nella polvere tutti insieme,
Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu.
14 anch'io ti loderò, perché hai trionfato con la destra.
Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja.
15 Ecco, l'ippopotamo, che io ho creato al pari di te, mangia l'erba come il bue.
A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo;
16 Guarda, la sua forza è nei fianchi e il suo vigore nel ventre.
Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova;
17 Rizza la coda come un cedro, i nervi delle sue cosce s'intrecciano saldi,
Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane;
18 le sue vertebre, tubi di bronzo, le sue ossa come spranghe di ferro.
Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene.
19 Esso è la prima delle opere di Dio; il suo creatore lo ha fornito di difesa.
On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè.
20 I monti gli offrono i loro prodotti e là tutte le bestie della campagna si trastullano.
Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje.
21 Sotto le piante di loto si sdraia, nel folto del canneto della palude.
U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu.
22 Lo ricoprono d'ombra i loti selvatici, lo circondano i salici del torrente.
Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima.
23 Ecco, si gonfi pure il fiume: egli non trema, è calmo, anche se il Giordano gli salisse fino alla bocca.
Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom.
24 Chi potrà afferarlo per gli occhi, prenderlo con lacci e forargli le narici?
Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos?