< Luka 9 >

1 HOAKOAKOA mai la oia i ka poe umikumamalua o kana mau haumana, haawi mai la ia i ka mana no lakou, a me ka ikaika maluna o na daimonio a pau, a e hoola hoi lakou i na mai.
Jesus kalla i hop dei tolv, og gav deim magt og velde yver alle vonde ånder, og til å lækja sjukdomar.
2 A hoouna aku la oia ia lakou e hai aku i ke aupuni o ke Akua, a e hoola hoi i ka poe mai.
So sende han deim ut, so dei skulde forkynna Guds rike og gjera sjuke gode att,
3 A olelo mai la oia ia lakou, Mai lawe ukana no ko oukou hele ana, aole i kookoo, aole i eke, aole i berena, aole i kala, aole hoi e papalua i ke kapa komo.
og han sagde til deim: «Tak ingen ting med dykk på vegen, ikkje stav, ikkje skreppa, ikkje brød, ikkje pengar! Ikkje heller skal de hava tvo trøyor!
4 A ma ka hale a oukou e komo ai, malaila oukou e noho ai, a hele oukou mai kela wahi aku.
Når de kjem inn i eit hus, so ver der, og flytt ikkje ifrå att, fyrr de fer lenger!
5 A o ka poe e hookipa ole ia oukou, a hele aku oukou mai kela kulanakauhale aku, e lulu aku i ka lepo mai ko oukou mau wawae aku, i mea hoike no lakou.
Men er det nokon stad dei ikkje vil taka imot dykk, so far burt frå den bygdi, og rist dusti av føterne dykkar! Det skal vera eit vitnemål mot deim.»
6 Hele aku no hoi lakou mawaena o na kauhale e hai aku ana i ka euanelio, a e hoola aku ana hoi, ma na wahi a pau.
So tok dei ut og for ikring frå grend til grend og forkynte evangeliet, og lækte folk kvar dei kom.
7 A lohe ae la o Herode ke alii okana i na mea a pau i hanaia e ia; kanalua iho la ia, no ka mea, olelo kekahi poe, ua hoala hou ia mai o Ioane, mai waena mai o ka poe make;
Herodes, fylkeskongen, fekk høyra um alt det som hende; då visste han ikkje kva han skulde tru; for sume sagde: «Johannes er vekt upp frå dei daude!»
8 A o kekahi, ua ikeia'ku o Elia; a o kekahi, ua ala hou mai kekahi o ka poe kaula kahiko.
sume: «Elia hev synt seg!» andre: «Ein av dei gamle profetarne hev stade upp att!»
9 A olelo iho la o Herode, Ua oki aku au i ke poo o Ioane, aka, owai la keia nona wau i lohe ai i keia mau mea? A makemake iho la ia e ike ia ia.
«Johannes hev eg hogge hovudet av, » sagde Herodes; «kva er so dette for ein, som eg høyrer sovore um?» Og han freista å få sjå honom.
10 A hoi mai ka poe lunaolelo, hoike aku la lakou ia Iesu i na mea a pau a lakou i hana'i: lawe pu ae la oia ia lakou, hele malu aku la i ka waonahele no ke kulanakauhale i kapaia o Betesaida.
Då apostlarne kom att, fortalde dei Jesus alt dei hadde gjort. Då tok han deim med seg burt til ein by som heiter Betsaida, og vilde vera åleine med deim.
11 A ike na kanaka, hahai aku la lakou ia ia; halawai aloha oia me lakou, olelo mai la ia lakou no ke aupuni o ke Akua, a hoola iho la i ka poe e pono ai ke hoolaia.
Men folket fekk vita det og fylgde etter honom; og han tok vel imot deim og tala til deim um Guds rike, og lækte deim som lækjedom trong.
12 A kokoke i ke ahiahi, hele aku la ka umikumamalua, olelo aku la ia ia, E hookuu i ka ahakanaka e hele lakou i na kauhale, a me ka aina e kokoke mai ana, e moe ai, a e loaa'i hoi ka ai na lakou; no ka mea, maanei kakou ma kahi waonahele.
Då dagen tok til å halla, gjekk dei tolv fram til honom og sagde: «Send folket frå deg, so dei kann ganga til grenderne og gardarne her ikring og koma i hus og få seg noko til å liva av! For her er me på ein øydestad.»
13 I mai la oia ia lakou, E haawi aku oukou ia lakou e ai. I aku la lakou, Elima wale no popo berena a makou a me na ia elua, ke hele ole makou e kuai i ai na keia poe kanaka a pau.
«Gjev de deim mat!» svara han. «Me hev’kje meir enn fem brødleivar og tvo fiskar, » sagde dei; «eller skal me ganga’stad og kjøpa mat åt alt dette folket?»
14 No ka mea, elima paha o lakou tausani kanaka. Olelo mai la oia i kana mau haumana, E hoonoho papa ia lakou ilalo, e pakanalima i na papa.
- det var um lag fem tusund mann. Då sagde han til læresveinarne: «Lat deim setja seg ned i bordlag på ikring femti mann!»
15 A pela iho la lakou i hana'i, hoonoho iho la ia lakou a pau ilalo.
Dei so gjorde, og let alle setja seg.
16 A lalau iho la oia ia mau popo berena elima, a me na ia elua, nana ae la iluna i ka lani, hoomaikai iho la ia mau mea, a wawahi iho la, haawi mai la hoi i na haumana e waiho aku imua o ka ahakanaka.
So tok han dei fem brødleivarne og dei tvo fiskarne, og såg upp imot himmelen og velsigna deim, og han braut deim i molar og gav det til læresveinarne, so dei skulde setja det fram for folket.
17 A ai iho la lakou a pau, a maona; a ua ohiia mai la na mamala i koe mai ia lakou a piha na hinai he umikumamalua.
So åt dei; og alle vart mette; og då det vart samla upp det som vart att etter deim, var det tolv korger fulle med molar.
18 Eia hoi kekahi, ia ia e pule kaawale ana, o kana mau haumana pu me ia; ninau mai la oia ia lakou, i mai la, Owai la wau i ka kanaka olelo?
Ein gong som han var åleine og bad, og læresveinarne var med honom, spurde han deim: «Kven segjer folk at eg er?»
19 Hai aku la lakou, i aku la, O Ioane Bapetite; a i ka kekahi, O Elia; a i ka kekahi, Ua ala hou mai kekahi o ka poe kaula kahiko.
«Johannes døyparen, » svara dei; «men sume segjer: «Elia, » og sume at ein av dei gamle profetarne hev stade upp att.»
20 Alaila i mai la oia ia lakou, Owai la hoi au i ka oukou olelo? Hai aku la o Petero, i aku la, O ka Mesia a ke Akua.
«Kven segjer då de at eg er?» spurde han. Då tok Peter til ords og sagde: «Guds Messias!»
21 Ao io mai la no oia ia lakou me ka papa ikaika mai, aole loa e hai aku ia mea ia hai.
Men det forbaud han deim strengt å tala til nokon um.
22 I mai la ia, Aole e ole ka hoomainoino nui ia mai o ke Keiki a ke kanaka, a me ka hooleia mai e ka poe lunakahiko, a me ka poe kahuua nui, a me ka poe kakauolelo, a e pepehiia hoi ia, a i ke kolu o ka la e hoala hou ia'i.
Og han sagde: «Menneskjesonen lyt lida mykje; styresmennerne og øvsteprestarne og dei skriftlærde kjem til å vanda honom, og han lyt lata livet; men tridje dagen skal han vekkjast upp att.»
23 Olelo mai oia i na mea a pau, Ina e makemake kekahi e hele mai mamuli o'u, e hoole iho oia ia ia iho, e hapai hoi i kona kea i kela la i keia la, a e hahai mai ia'u.
So sagde han til alle: «Vil nokon vera i lag med meg, so lyt han gløyma seg sjølv og dag for dag taka krossen sin upp og fylgja etter meg.
24 No ka mea, o ka mea e makemake e malama i kona ola nei, e lilo no kona ola: aka, o ka mea e lilo kona ola no'u, e malama oia i kona ola.
For den som vil berga livet sitt, skal missa det; men den som misser livet for mi skuld, han skal berga det.
25 No ka mea, heaha ka pomaikai o ke kanaka ke lilo mai ia ia keia ao a pau, a lilo aku oia iho, a e kiola ia'ku paha ia?
Kva gagnar det ein mann, um han vinn heile verdi, men øyder eller taper seg sjølv?»
26 No ka mea, o ka mea e hilahila mai ia'u, a i ka'u mau olelo, oia ka ke Keiki a ke kanaka e hilahila ai, i kona wa e hiki mai ai me kona nani, a me ko ka Makua, a me ko ka poe anela hemolele.
«For den som skjemmest ved meg og ordi mine, han skal Menneskjesonen skjemmast ved når han kjem i herlegdomen som skin kring honom og Faderen og dei heilage englarne.
27 Ke hoomaopopo io aku nei au ia oukou, eia ke ku nei kekahi poe, aole e loaa e ia lakou ka make, a ike lakou i ke aupuni o ke Akua.
Men det segjer eg dykk med sannom: Det er sume av deim som her stend som ikkje skal smaka dauden fyrr dei fær sjå Guds rike.
28 Eia kekahi, a hala ae la na la ewalu paha mahope iho o ia mau olelo, lawe pu iho la oia ia Petero, a me Ioane, a me Iakobo, a pii aku la i ka mauna e pule.
Um lag åtte dagar etter han hadde tala desse ordi, hende det at han tok Peter og Johannes og Jakob med seg og gjekk upp i fjellet og vilde beda.
29 Eia kekahi, i kana pule ana, pahaohao mai la kona maka, a keokeo olinolino mai la kona kapa.
Og medan han bad, fekk andlitet hans ein annan dåm, og klædnaden hans vart kvit og blenkte som ljonet.
30 Aia hoi, kamailio mai la me ia na kanaka elua, o Mose laua o Elia;
Og best det var, stod det tvo menner og tala med honom; det var Moses og Elia;
31 Na mea i ikeia'ku me ka nani, a olelo mai la laua no kona haalele ana i kona ola ma Ierusalema.
dei synte seg i herlegdom, og tala um hans burtgang, som han skulde fullføra i Jerusalem.
32 A o Petero, a me na mea me ia, ua pauhia i ka hiamoe. A ala ae la, ike aku la lakou i kona nani, a i kela mau kanaka elua e ku pu ana me ia.
Peter og felagarne hans var tunge av svevn; men då dei vakna, såg dei herlegdomen som lyste frå Jesus, og såg dei tvo mennerne som stod innmed honom.
33 Eia kekahi, i ko laua hele ana aku, mai ona aku la, olelo aku la o Petero ia Iesu, E ke Kumu, he mea maikai no kakou e noho maanei; e kukulu hoi makou i ekolu hale, nou kekahi, no Mose kekahi, a no Elia kekahi; aole ia i ike iho i kana mea i olelo ai.
Då so dei skulde skiljast med honom, sagde Peter til Jesus: «Meister, det er godt me er her! Lat oss gjera tri hyttor, ei åt deg, og ei åt Moses, og ei åt Elia!» - han visste ikkje kva han sagde.
34 A i kana olelo ana pela, hiki mai ke ao e hoomalumalu mai ana ia lakou; makau iho la lakou i ko lakou komo ana'e iloko o ua ao la.
Med han tala soleis, kom det ei sky og skygde yver deim, og dei vart rædde då dei kom inn i skyi.
35 A he leo i pae mai noloko mai o ua ao la, i mai la, O ka'u Keiki punahele keia; e hoolohe oukou ia ia.
Då kom det ei røyst utor skyi: «Dette er son min, han som eg hev kåra meg ut! Honom skal de høyra på!»
36 A i ka pae ana mai o ua leo la, ua ikeia'ku o Iesu, oia hookahi no. Huna iho la lakou, aole i hai aku ia hai, ia mau la, i kahi mea a lakou i ike ai.
Men då røysti kom, var det ingen å sjå utan Jesus. Dei tagde med dette og tala ikkje den gongen til nokon um noko av det dei hadde set.
37 Eia kekahi, ia la ae, i ka iho ana mai o lakou mai ka mauna mai, he nui ka ahakanaka i halawai me ia.
Dagen etter, då dei var komne ned av fjellet, kom ein stor folkehop imot honom.
38 Aia hoi, kahea aku la kekahi o ua ahakanaka la, i aku la, E ke Kumu, ke noi aku nei au ia oe e nana mai oe i ka'u keiki; no ka mea, o ka'u keiki kamakahi no ia.
Best det var, ropa ein mann utor hopen: «Meister, eg bed deg: Sjå til son min; han er einaste barnet mitt!
39 Aia hoi, ua loohia oia e kekahi uhane, auwe koke no ia; a ua hookaawiliia e ia, a huahua'e, aneane haalele ole ua uhane la ia ia, me ka hoonawali wali loa ia ia.
Rett som det er, grip ei ånd honom, og brått set han i og huar; og åndi slit honom til fraudi stend kring munnen på honom; det er med naudi ho vil sleppa guten, og då gjer ho mest ende på honom;
40 A ua noi aku au i kau mau haumana, e mahiki aku ia ia; aole e hiki ia lakou.
eg bad læresveinarne dine at dei vilde driva henne ut; men dei kunde ikkje.»
41 A olelo mai la Iesu, i mai la, E ka hanauna manaoio ole, a me ka lauwili, pehea ka loihi o ko'u noho ana me oukou, a me ko'u hoomanawanui ana'ku ia oukou? E lawe mai i kau keiki ia nei.
Då tok Jesus til ords og sagde: «Å, du vantrune og vrange ætt! Kor lenge skal eg vera hjå dykk og tola dykk? Kom hit med son din!»
42 A i kona hele ana mai, hoohina iho la ka daimonio ia ia me ke kupaka. Papa aku la o Iesu i ka uhane hankae, a hoola iho la i ke keiki, a hoihoi mai la ia ia i kona makuakane.
Fyrr guten kunde nå fram til Jesus, reiv åndi og sleit i honom. Men Jesus truga den ureine åndi og gjorde guten god att, og gav honom att åt faren.
43 Pihoihoi wale iho la lakou a pau i ka mana o ke Akua. A i ka mahalo ana o lakou i kela mea i keia mea a Iesu i hana'i, i mai la ia i kana mau haumana,
Og alle var tekne av age og undring yver Guds velde.
44 E hookomo oukou i keia mau olelo iloko o ko oukou mau pepeiao; oia, e haawiia'ku ana ke Keiki a ke kanaka iloko o na lima o kanaka.
Med alle var upp i under yver alt det han gjorde, sagde han til læresveinarne sine: «Høyr vel etter desse ordi, og legg deim på minne: Menneskjesonen skal gjevast yver i menneskjehender!»
45 Aka, aole lakou i hoomaopopo i keia olelo; ua huna iho ia ia lakou, i ole lakou e ike; a hopohopo aku la lakou ke ninau aku ia ia no ia olelo.
Men dei skyna ikkje det ordet; det var dult for deim, so dei ikkje fekk tak på det, og dei torde ikkje spyrja honom um det.
46 Alaila kupu mai la ka hoopaapaa ana iwaena o lakou i ko lakou mea e oi aku ana.
Det kom ein tanke upp i deim um kven av deim som var størst.
47 Ike iho la o Iesu i ke kukakuka ana o ko lakou mau naau, lawe iho la ia i kekahi keiki, hooku iho la ia ia me ia iho;
Men Jesus visste kva tankar dei bar i hjarta; han tok eit lite barn og sette innmed seg
48 A olelo mai la ia lakou, O ka mea e malama i keia keiki no ko'u inoa, oia ke malama mai ia'u; a o ka mea e malama mai ia'u, oia ke malama i ka mea nana au i hoouna mai: no ka mea, o ka mea uuku loa iwaena o oukou a pau loa, oia ke oi aku ana.
og sagde til deim: «Den som tek imot dette barnet for mitt namn skuld, han tek imot meg, og den som tek imot meg, tek imot den som sende meg. For den som er minst av dykk alle, han er stor.»
49 Olelo aku la o Ioane, i aku la, E ke Kumu, ua ike makou i kekahi e mahiki ana i na daimonio ma kou inoa; a papa aku la makou ia ia, no ka mea, aole ia i hahai pu me makou.
Då tok Johannes til ords og sagde: «Meister, me såg ein som dreiv ut vonde ånder i ditt namn, og me forbaud honom det, for di han ikkje er i fylgje med oss.»
50 A olelo mai la o Iesu ia ia, Mai papa aku; no ka mea, o ka mea ku e ole mai ia kakou, no kakou no ia.
«De skal ikkje forbjoda det, » svara Jesus; «for den som ikkje er imot dykk, er med dykk.»
51 Eia kekahi, i ka hiki ana o na la e laweia'ku ai ia, kau pono kona maka e hele no ia i Ierusalema;
Då det leid mot den tidi at han skulde takast upp til Gud, vende han augo sine stødt mot Jerusalem; for dit etla han seg.
52 A hoouna aku la oia i na luna mamua ona: a hele aku la ua mau mea la, a komo aku la i kekahi kulanakauhale o ko Samaria e hoomakaukau nona.
Han sende bod fyre seg; men då ærendsveinarne hans kom til ei samaritanar-grend og skulde tinga hus åt honom,
53 Aole hoi lakou i hookipa ia ia no ke kau pono ana o kona maka e hele i Ierusalema.
vilde folket ikkje taka imot honom, for di han var på veg til Jerusalem.
54 A ike iho la na haumana ana, o Iakobo, a me Ioane, i aku la laua, E ka Haku, e pono anei ia oe ke kahea aku maua i ahi e iho mai, mai ka lani mai, i pau ai lakou, e like me ka Elia hana ana?
Då Jakob og Johannes, læresveinarne hans, såg det, sagde dei: «Herre, vil du me skal segja at det skal fara eld ned frå himmelen og øyda deim, soleis som Elia gjorde?»
55 A haliu ae la ia, papa mai la ia laua, i mai la, Aole olua i ike i ke ano o ko olua naau;
Då snudde han seg og tala strengt til deim og sagde: «Veit det’kje kva ånd de er av?
56 No ka mea, aole i hele mai ke Keiki a ke kanaka, e pepehi i na kanaka, aka, e hoola no. A hele aku la lakou i kekahi kauhalo aku.
Menneskjesonen er ikkje komen for å øyda menneskjeliv, men for å frelsa.» So gjekk dei til ei onnor grend.
57 Eia kekahi, i ko lakou hele ana ma ke alanui, olelo aku la kekahi kanaka ia ia, E ka Haku, e hahai aku wau ia oe i na wahi au e hele ai.
Med dei for etter vegen, var det ein som sagde til honom: «Eg vil fylgja deg, kvar du so fer!»
58 I mai la o Iesu ia ia, He mau lua ko na alopeke, he mau punana ko na manu o ke lewa; aka, o ke Keiki a ke kanaka, aole ona wahi e hoomoe ai i kona poo.
Jesus svara: Revarne hev hi, og fuglarne i lufti hev reir, men Menneskjesonen hev ingen stad han kann halla sitt hovud nedpå.»
59 A i mai la oia i kekahi, E hahai mai oe ia'u. Aka, i aku la ia, E ka Haku, e ae mai oe ia'u e hoi au e kanu mua i ko'u makuakane.
Til ein annan sagde han: «Fylg meg!» «Herre, » svara han, «lat meg fyrst få ganga heim og jorda far min.»
60 I mai la o Iesu ia ia, Na ka poe make e kanu i ko lakou poe make; aka, e hele oe e hai aku i ke aupuni o ke Akua.
«Lat dei daude jorda sine daude, » sagde Jesus, «men gakk du i veg og forkynn Guds rike!»
61 Olelo aku la hoi kekahi ia ia, E hahai no au ia oe, e ka Haku; aka, e ae mua oe ia'u e uwe aku i ka poe ma ko'u hale.
Det var ein annan og som sagde: «Eg vil fylgja deg, Herre, men lat meg fyrst få beda farvel med deim som heime er!»
62 I mai la o Iesu ia ia, O ko kanaka i lalau kona lima i ka oopalau, a nana aku i hope, aole ia e pono no ke aupuni o ke Akua.
Jesus svara: «Ingen som hev lagt handi på plogen, og so ser attum seg, høver for Guds rike.»

< Luka 9 >