< Zabura 132 >

1 Waƙar haurawa. Ya Ubangiji, ka tuna da Dawuda da kuma dukan irin wuyan da ya jimre.
Hodočasnička pjesma.
2 Ya yi rantsuwa ga Ubangiji ya kuma yi alkawari ga Maɗaukaki na Yaƙub cewa,
Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
3 “Ba zan shiga gidana ko in kwanta a gado ba,
“Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
4 ba zan ba wa idanuna barci ba, ba gyangyaɗi wa idanuna,
neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
5 sai na sami wuri wa Ubangiji, mazauni domin Maɗaukaki na Yaƙub.”
dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
6 Mun ji haka a Efrata, muka yi ƙaro da shi a filayen Ya’ar,
Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
7 “Bari mu tafi wurin zamansa; bari mu yi sujada a wurin sa ƙafafunsa,
Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
8 ka tashi, ya Ubangiji, ka kuma zo wurin hutunka, kai da akwatin alkawarin ƙarfinka.
“Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
9 Bari a suturta firistocinka da adalci; bari tsarkakanka su rera don farin ciki.”
Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
10 Saboda Dawuda bawanka, kada ka ƙi shafaffenka.
Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
11 Ubangiji ya rantse wa Dawuda tabbataccen rantsuwa cewa ba zai janye ba cewa, “Ɗaya daga cikin zuriyarka zan sa a kan kursiyinka,
Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
12 in’ya’yanka maza za su kiyaye alkawari da farillan da na koya musu, to’ya’yansu maza za su zauna a kan kursiyinka har abada abadin.”
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
13 Gama Ubangiji ya zaɓi Sihiyona, ya so ta zama mazauninsa,
Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
14 “Wannan shi ne wurin hutuna har abada abadin; a nan zan zauna ina mulki gama ina son ta,
“Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
15 zan albarkace ta da tanade-tanade masu yawa; matalautanta za su ƙoshi da abinci.
Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
16 Zan suturta firistocinta da ceto, tsarkakanta kuma kullum za su rera don farin ciki.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
17 “A nan zan sa ƙaho ya yi girma wa Dawuda in kuma kafa fitila saboda shafaffena.
Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
18 Zan suturta abokan gābansa da kunya, amma rawanin da yake a kansa zai yi ta walƙiya.”
U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”

< Zabura 132 >