Sòm 46

1 Yon Sòm a fis a Koré yo, selon Alamot; Yon chanson Bondye se pwotèj nou ak fòs nou, yon sekou ki toujou la nan tan twoub la.

Načelniku godbe med nasledniki Koretovimi, po visoki godbi, hvalna pesem. Bog nam je zavetje in moč; pomoč v stiskah najkrepkejša.

2 Pou sa, nou p ap pè anyen, malgre latè ta chanje e malgre mòn yo ta chape antre nan fon lanmè.

Zato bi se ne bali, ako bi se premaknila zemlja, ali ko bi se gore pogreznile v globočino morja.

3 Malgre dlo li yo ta fè laraj e kimen, malgre mòn yo souke nan anfle ak ògèy yo. Tan

Šumele bi, kalile se vodé njih vseh, gibale se goré od njegovega vzdigovanja.

4 Genyen yon rivyè ak flèv li yo ki fè kè vil Bondye a kontan; lye sen a kote Pi Wo a demere a.

Reka, potoki njeni razveseljujejo mesto Božje, kraj presveti, Najvišjega prebivališče.

5 Bondye nan mitan li. Li p ap deplase menm. Bondye va ede li vin parèt nan maten.

Bog je v sredi njegovi, ne gane se; Bog mu pomaga rano zjutraj.

6 Nasyon yo te fè gwo boulvèsman. Wayòm yo te souke. Li te leve vwa l e latè te fonn.

Ko hrumé narodi, gibljejo se kraljestva, oglasi se on, taja se zemlja.

7 SENYÈ dèzame yo avèk nou. Bondye Jacob la se sitadèl nou.

Gospod vojnih krdel je z nami, grad je nam Bog Jakobov.

8 Vini, gade byen zèv a SENYÈ yo ki gwo dega Li fè nan tout latè.

Pridite, glejte dela Gospodova, kako razgraja po zemlji!

9 Li fè lagè yo sispann jis rive nan ekstremite latè. Li kase banza a, e koupe lans lan an de bout. Li brile cha yo avèk dife.

Vojske mirí noter do skrajnosti zemlje, lok lomi in sulico krši, vozove sežiga z ognjem.

10 “Kanpe la e konnen ke se Mwen menm ki Bondye. Mwen va leve wo pami nasyon yo. Mwen va leve wo sou tè a.”

Govoreč: Stojte in spoznajte, da sem jaz Bog; da se bodem poveličeval med narodi, poveličeval na zemlji.

11 SENYÈ dèzame yo avèk nou. Bondye Jacob la se sitadèl nou. Tan

Gospod vojnih krdél je z nami, grad nam Bog Jakobov.