Otkrivenje 5
1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata!
To pacoengah angraeng tangkhang nuiah anghnu Anih ih bantang banah kaom ahnuk ahmaa ca kangrik, catui sarihto daeng ih ca tangoengh to ka hnuk.
2 I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?”
To naah ca tangoengh hoi catui daeng ih cabu paongh han krah kami loe mi maw? tiah kahang tha kacak vankami maeto ka hnuk.
3 I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju.
To ca tangoengh to khet moe, paongh hanah van ah maw, to tih ai boeh loe long nuiah maw, to tih ai boeh loe long thungah maw kami maeto doeh om ai.
4 Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.
To cabu to paongh moe, kroek han ih, to tih ai boeh loe khet han krah kami maeto doeh om ai pongah, ka qah khing.
5 A jedan od starješina reče: “Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.
To naah saning coeh kami maeto mah kai khaeah, qah hmah: khenah, David ih Tangzuun ah kaom, Judah acaeng thung hoi tacawt Kaipui mah, ca tangoengh to paongh moe, catui sarihto daengh ih ca tangoeng to khramh hanah pazawk boeh, tiah ang naa.
6 I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.
To naah angraeng tangkhang hoi kahing sak ih hmuen palitonawk um ah, saningcoeh kaminawk um ah, boh tangcae baktiah kangdoe Tuucaa maeto ka hnuk. To Tuucaa loe takii sarihto hoi mik sarihto tawnh, to loe long pum ah patoeh ih Sithaw ih Muithla sarihto ah oh.
7 On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu.
Anih to angzoh moe, angraeng tangkhang nuiah anghnu Anih bantang ban ih ca tangoengh to a lak.
8 A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.
Anih mah ca tangoeng to lak naah, kahing sak ih hmuen palito hoi saningcoeh pumphae palitonawk Tuucaa hmaa ah khokkhu cangkrawn o. Nihcae boih loe kaciim kaminawk ih lawkthuihaih ah kaom, hmuihoih tui hoiah kakoi katoeng maeto hoi sui boengloeng to tawnh o boih.
9 Pjevaju oni pjesmu novu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;
Nang loe ca tangoengh to lak moe, catui daeng ih ca tangoengh to paongh hanah krak tangak: nang loe na duek boeh moe, acaeng kaminawk, lok congca apae kaminawk, acaeng hoi kami boih thung hoiah kaicae hae Sithaw hanah nangmah ih athii hoiah akrang boeh,
10 učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.”
kaicae ih Sithaw hmaa ah siangpahrang hoi qaima ah nang ohsak moe, long ukhaih akaa kaicae hanah nang paek, tiah laa kangtha to a sak o.
11 I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća.
Ka khet naah, angraeng tangkhang, kahing sak ih hmuennawk hoi saningcoeh kaminawk ih a taeng hoiah alet sang hato pacoeng, sang hato, alet sangto pacoeng, sangto kaom kanoih parai vankaminawk ih lok to ka thaih.
12 Klicahu iza glasa: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!”
Nihcae mah, Hum ih Tuucaa loe sak thaihaih, angraenghaih, palunghahaih, thacakhaih, pakoehhaih, lensawkhaih hoi tahamhoihaih hnuk han krak tangak, tiah tha hoiah a hang o.
13 I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: “Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!” (aiōn g165)
To pacoengah van ah kaom, long nuiah kaom, long tlim ah kaom, tuipui hoi a thungah kaom, sak ih hmuennawk boih mah, angraeng tangkhang nuiah anghnu Anih hoi Tuucaa khaeah, tahamhoihaih hoi pakoehhaih, lensawkhaih hoi thacakhaihnawk loe dungzan hoi dungzan khoek to om poe nasoe, tiah thuih o ih lok to ka thaih. (aiōn g165)
14 I četiri bića ponavljahu: “Amen!” A starješine padnu ničice i poklone se.
To pacoengah kahing moi palitonawk mah, Amen, tiah thuih o. To naah saningcoeh pumphae palito kaminawk mah dungzan hoi dungzan ah kahing Anih to khokkhu cangkrawnhaih hoiah bok o.
