Otkrivenje 4
1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: “Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!”
To pacoengah ka khet naah, khenah, van thok to amongh: hmaloe koekah ka thaih ih mongkah lok baktih kaom lok mah, Haeah angzo tahang ah, vaihi pacoengah kaom hankoi hmuennawk to kang patuek han, tiah ang naa.
2 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede.
To naah kai loe Muithla ah ka oh roep: khenah, van ah angraeng tangkhang to pahungh o, Anih loe to angraeng tangkhang nuiah anghnut.
3 Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu.
To angraeng tangkhang nuiah anghnu kami ih krang loe jasper hoi sardius thlung hoiah anghmong: emerald thlung rong hoi kanghmong khungzae mah angraeng tangkhang to takui.
4 Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.
To angraeng tangkhang taengah kalah angraeng tangkhang pumphae palito oh: to angraeng tangkhang nuiah saning coeh kami pumphae palito anghnut o, nihcae loe kahni kanglung to angkhuk o moe, sui lumuek to lu ah angmuek o.
5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih,
Angraeng tangkhang thung hoiah tangphra puekhaih, khopazihhaih hoi loknawk to tacawt: angraeng tangkhang hmaa ah hmaiim sarihto paaang o; to hmaiim sarihto loe Sithaw ih Muithla sarihto ah oh.
6 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju:
Angraeng tangkhang hmaa ah loe kamdueng thlung hoi kanghmong hmaidan tuipui to oh: angraeng tangkhang um li hoi a taengah loe ahnuk ahmaa mik kaom kahing sak ih hmuen palito oh.
7 prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu.
Hmaloe koek ih kahing sak ih hmuen loe kaipui hoiah anghmong, hnetto haih kahing sak ih hmuen loe maitaw hoiah anghmong, thumto haih kahing sak ih hmuen loe kami mikhmai baktiah oh, palito haih kahing sak ih hmuen loe kazawk li tahmu baktiah oh.
8 Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: “Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!”
To kahing moi palitonawk loe pakhraeh tarukto tawnh o boih; aqai hoi a thung bang loe mik cing ah oh: nihcae loe anghak ai aqum athun, Kacai, kacai, kacai, Thacak Angraeng Sithaw, Anih loe kaom tangcae, kaom li hoi kaom han koiah oh, tiah hangh o.
9 I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, (aiōn g165)
Kahing sak ih hmuennawk mah, angraeng tangkhang nuiah anghnu, dungzan hoi dungzan ah kahing Anih khaeah, lensawkhaih, pakoehhaih hoi kawnhaih lok thuih o naah, (aiōn g165)
10 dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: (aiōn g165)
Angraeng tangkhang nuiah anghnu saning kacoeh pumphae palitonawk Anih hmaa ah cangkrawn o moe, dungzan hoi dungzan ah kahing Anih to bok o, angmacae ih angraeng lumuek to angraeng tangkhang hmaa ah vah o moe, (aiōn g165)
11 “Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!”
aw Angraeng, nang loe lensawkhaih, pakoehhaih hoi thacakhaih, hnuk han krak tangak: hmuennawk boih na sak, na koeh ih baktiah na sak pongah ni, hmuennawk to oh o, tiah thuih o.
