Psalmi 17

1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.

2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.

Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.

3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.

4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.

5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.

6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.

7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.

8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me

9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,

Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.

10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.

11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.

12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.

Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.

13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,

Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,

14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.

15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.