Psalmi 11

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: “Odleti u goru kao ptica!

In finem, Psalmus David. In Domino confido: quomodo dicitis animæ meæ: Transmigra in montem sicut passer?

2 Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.

Quoniam ecce peccatores intenderunt arcum, paraverunt sagittas suas in pharetra, ut sagittent in obscuro rectos corde.

3 Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?”

Quoniam quæ perfecisti, destruxerunt: iustus autem quid fecit?

4 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.

Dominus in templo sancto suo, Dominus in cælo sedes eius: Oculi eius in pauperem respiciunt: palpebræ eius interrogant filios hominum.

5 Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.

Dominus interrogat iustum et impium: qui autem diligit iniquitatem, odit animam suam.

6 Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

Pluet super peccatores laqueos: ignis, et sulphur, et spiritus procellarum pars calicis eorum.

7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

Quoniam iustus Dominus et iustitias dilexit: æquitatem vidit vultus eius.