Psalmi 10
1 LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Ut quid Domine recessisti longe, despicis in opportunitatibus, in tribulatione?
2 Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.
Dum superbit impius, incenditur pauper: comprehenduntur in consiliis quibus cogitant.
3 Bezbožnik se pohlepom hvali, NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.
Quoniam laudatur peccator in desideriis animæ suæ: et iniquus benedicitur.
4 Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao.
Exacerbavit Dominum peccator, secundum multitudinem iræ suæ non quæret.
5 Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.
Non est Deus in conspectu eius: inquinatæ sunt viæ illius in omni tempore. Auferuntur iudicia tua a facie eius: omnium inimicorum suorum dominabitur.
6 U srcu veli: “Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.”
Dixit enim in corde suo: Non movebor a generatione in generationem, sine malo.
7 PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.
Cuius maledictione os plenum est, et amaritudine, et dolo: sub lingua eius labor et dolor.
8 U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, AJIN očima siromaha vreba.
Sedet in insidiis cum divitibus in occultis, ut interficiat innocentem.
9 U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.
Oculi eius in pauperem respiciunt: insidiatur in abscondito, quasi leo in spelunca sua. Insidiatur ut rapiat pauperem: rapere pauperem dum attrahit eum.
10 Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.
In laqueo suo humiliabit eum, inclinabit se, et cadet cum dominatus fuerit pauperum.
11 U srcu svome veli: “ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!”
Dixit enim in corde suo: Oblitus est Deus, avertit faciem suam ne videat in finem.
12 KOF Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.
Exurge Domine Deus, exaltetur manus tua: ne obliviscaris pauperum.
13 Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
Propter quid irritavit impius Deum? dixit enim in corde suo: Non requiret.
14 REŠ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!
Vides, quoniam tu laborem et dolorem consideras: ut tradas eos in manus tuas. Tibi derelictus est pauper: orphano tu eris adiutor.
15 ŠIN Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!
Contere brachium peccatoris et maligni: quæretur peccatum illius, et non invenietur.
16 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.
Dominus regnabit in æternum, et in sæculum sæculi: peribitis Gentes de terra illius.
17 TAU Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:
Desiderium pauperum exaudivit Dominus: præparationem cordis eorum audivit auris tua.
18 da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi.
Iudicare pupillo et humili, ut non apponat ultra magnificare se homo super terram.
