Marko 4
1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
KADEKADEO a pil kotin tapiada kawewe liman jed o. Pokon kalaimun eu ap ko pena re a. A ap kotidan pon jop pot kotikot pon jed o. A pokon o mi nan jap pon oror.
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
A kotin kawewe on irail me toto ni i karajeraj akan, majani on irail ni a padak:
3 “Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
Ron! Kilan, jaunkamor o kolan kamorok.
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Ni a kamokamorok akai ap moridi on pon kailan al, manpir ap pirido nam ir ala.
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
A akai moredi on waja takain, waja pwel petepet; irail ari madan wojada, pweki jota pwel lole.
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
Ni en katipin dakarada, re ap monela o mela pweki jota kalau ar.
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
A akai moredi nan tuka teketek; o tuka teketek wojada, kajokiala, re ap jota wa.
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.”
A akai moredi nan pwel mau o pwaida wa; akai pan me jileijok; a akai me woneijok, a akai me epuki.
9 I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
A kotin majani: Me jalon a mia men ron, i en ron!
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
A lao kotin kalapukela, men imp a ianaki ekriamen ap kalelapok re a duen karajeraj pukat.
11 I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
A ap kotin majani on irail: A muei on komail, en aja duen me rir en wein Kot. A men liki re pan aja meakaroj jan ni karajeraj akan.
12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.”
Pwe re kilan, ari jota kilan, o roneron, ap jota dedeki; pwe re de pan wukila o dip ar lapwa jan irail.
13 I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
A ap kotin majani on irail: Komail jota dedeki karajeraj pot et? A iaduen, omail pan aja karajeraj tei ko?
14 Sijač sije Riječ.
Jaunkamor me kamorok jili majan.
15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
A mepukat me mi pon kailan al, waja majan moredi on, a re lao ronadar, Jatan ap madanado, ki jan majan, me kamoremoredi on nan monion arail.
16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
O mepukat mo moredi on waja takain, re lao ronadar majan o ap madan peren kida ale.
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
A jota kalaua re rail apdadaur eta ekij, lao jonejon o kamakam wiaui pweki majan o, re ap madan makar kida.
18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
A mepukat me moredi on nan tuka teketek, me ronada majan.
19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. (aiōn g165)
A anan en pai en jappa o inon kapwa, o norok en okotme pweida, kajokela majan, ap jota wa. (aiōn g165)
20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
A mepukat irail, me moredi on nan pwel mau, me ronada majan o, ale o wa, akai pan me jlei ijok, a akai me woneijok, a akai me epuki.
21 I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
A kotin majani on irail: Kandel pan wijikedo, pwen ko on pan kajak de pan men wendi? A Jote koda won nin deun kandel.
22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
Pwe jota me rir kot, me jo pan janjalada, pil jota me okiok kot, me jota pan lok jili.
23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.”
Meamen me jalon a mia men ron, i en ron!
24 I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
A ap kotin majani on irail: komail kalaka, me komail ron! pwe men jon, me komail jonki iduen a pil pan jon, on komail.
25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”
Pwe me a mia, ekij pan ko on, a me jota a mia, me ekij mie, me ekij mi re a pan katia san.
26 I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
A kotin majani: let duen wein Kot, raj on aramaj amen, me kamoredi on nan pwel war en tuka.
27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
Ap mairela, pirida, pon ran; a war o wojada ap kakairida a ap jota aja due.
28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
Pwe pwel kin pein kawojada tuka. Maj katoka, mur mpok, mur war en korn nan mpok ap pwarada.
29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”
A ni wa ma, a ap madan ki on men lepukedi, pwe rak mier.
30 I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
A pil kotin majani: Da me kitail en karajai on wein Kot? De da me kitail en kajojon on?
31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
A raj on wan tuka, me pan kamoremoredi on nan pwel, me tikitik jan war karoj, me mi nan jap.
32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
A lao kamoredi, ap wojada laude jan dip karoj, ap kajan pajan laud; manpir en pan lan ap kin wendi pan mot a.
33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
I jon en karajeraj akan toto a kotiki on irail ni a kawewe on irail majan o duen ar weweki.
34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Jota a majan, ma jo karajeraj. Ni arail kelepala, a ap kotin kadede on japwilim a tounpadak kan meakan.
35 Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!”
Ni ran ota, lao jautik penaer, a kotin majani on irail: Kitail daulul won palio!
36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Ari, ni ar kadar pajan pokon o, re kamajalada nin jop o. Pil akai kijin jop mi re a.
37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
Melimel ap koda, iluk ap punedi on nan jop o kadirela.
38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?”
A a kotikot nan murin jop o, jaijaimok pon uluna. Irail ap kaopada. potoan on i: Jaunpadak, kom jota kupurai kit, pweki at pan mela?
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
I ari kotin kipada, anianida melimel, o kotin majani on jed o: Moledi! An ap dukedi o molela kaualap.
40 Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”
A ap kotin majani on irail: Da me komail majapwekeki? Iadue, jota omail pojon?
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Irail majapwekada kaualap, ap indada nan pun arail: Iaduen ol men et, me an o jed peiki on?
