Job 28
1 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Toe ao ty lakato fitsikaraham-bolafoty naho ty toem-pitranaham-bolamena.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
Akareñe an-debok’ ao ty viñe, le tranaheñe am-bongam-bato ty torisike.
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
Fongore’e ty ieñe, tsikarahe’e pak’ am-para-piefera’e ao ty vato, an-kamoromoroñañe naho an-talinjon-kavilasy ao.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Anokafa’e lalam-pigodañañe, lavi-pimoneñañe; andikofam-pandia, miradorado ao, mitsikadròtse lavits’ ondaty.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
Ty tane toy, ama’e ty iboaha’ ty mahakama; ambane’e ao hoe trobotroboen’ afo.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
Angalan-tsafira o vato’eo, naho volamena an-debo’e ao.
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
Tsy hay o voro-pamaokeo i lalañey; tsy trea’ ty maso’ i hitikitikey.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Tsy nilià’ o bibi-ly mpireñetseo; mbe tsy nipiapia ambone’e eo ty liona.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
Ahiti’e mb’amo vato-pilakeo ty fità’e vaho avalitaboa’e reke-bahatse o vohitseo.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
Kaohe’e amo vatoo ty talàha vaho oni-pihaino’e ze atao vara.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Sebaña’e o torahañeo tsy hiorike; aboa’e mb’an-kazavàñe o raha nikafitseo.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Fe aia ty hahaoniñañe hihitse? Aia ka ty toe’ o hilalao?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
Tsy fohi’ondaty ty vili’e, toe tsy tendrek’ an-tane’ o veloñeo.
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
hoe i lalekey, Tsy amako atoa; le hoe i riakey, Tsy amako etoa.
15 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Tsy ikaloam-bolamena, vaho tsy andanjàm-bolafoty.
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
Tsy añoharañe ami’ty volamena’ i Ofire, ndra an-tsohame sarotse ndra safira.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Tsy añirinkiriña’ ty volamena ndra ty kristaly, tsy tsalohem-panake volamena ki’e.
18 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Tsy ivolañañe ty vaton-driake ndra vato-soa; ambone’ o hangeo ty fikaloan-kihitse.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Tsy oharañe ama’e ty pit-dae’ i Kose, tsy ibalibalihem-bolamena hiringiri’e.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Hirik’ aia arè o hihitseo? Vaho aia ty toe’ o hilalao?
21 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Ie mikafits’ am-pihaino’ ze atao veloñe, vaho mietak’ amo voron-tiokeo.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
Hoe ty Tsikeokeoke naho i Havilasy: fa nahatsanon-talily aze o sofi’aio.
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Arofoanan’ Añahare i lala’ey, fohi’e ka i toe’ey.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Jilove’e pak’ añ’olo’ ty tane toy, vazoho’e ze he’e ambanen-dikerañe ao.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Ie nanolora’e lanja o tiokeo, vaho nanjara’e an-kapoake o ranoo;
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
ie nafepè’e o orañeo, naho ty lala’ o helats’ampiñeo;
27 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
Le nivazohoe’e, nitseize’e; najado’e vaho tsinikara’e.
28 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
Le hoe re am’ondatio, Inao: Ty fañeveñañe amy Talè, Izay ro hihitse; ty fisitahañe an-karatiañe ro hilala.
