< Job 20 >
1 Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
To naah Naamath acaeng Zophar mah;
2 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
ka pathim hanah, ka palung thungah toksak pongah, karangah ka thuih han.
3 dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
Kai kasae na thuihaih hoi zoehhaih lok to ka thaih boeh, to pongah pathim han angaih, tiah palung thung hoi ka panoek.
4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
Long ah kami oh tangsuekhaih atue, canghnii atue hoi kaom hae baktih hmuen hae na panoek ai maw?
5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
Kasae kami khosak hoihaih loe sawk ai, Sithaw tidoeh sah ai kami anghoehaih doeh nawnetta ah ni oh.
6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
A lensawkhaih mah van to phak moe, a lu mah tamai angtok cadoeh,
7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
anih loe angmah ih aek baktiah ni amro poe tih, anih hnu kaminawk mah, Anih loe naa ah maw oh ving boeh? tiah thui o tih.
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
Anih loe amang baktiah azawk ving tih, hnu mak ai boeh; ue, khoving amang ah hnuk ih hmuen baktiah anghmaa ving tih.
9 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
Anih hnu mik mah anih to hnu let mak ai boeh; a ohhaih ahmuen mah doeh anih to khen mak ai boeh.
10 Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
A caanawk loe amtang kaminawk khaeah tahmenhaih hni o ueloe, a tawnh o ih hmuenmae to a ban hoiah paek pathok o let tih.
11 Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
Anih ih huhongnawk loe thendoeng thacak nathuem ih zaehaih hoiah koi cadoeh, angmah hoi nawnto maiphu thungah angsong tih.
12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
Sethaih loe anih ih pakha ah luep, anih mah angmah ih palai tlim ah hawk moe,
13 sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
paawt pongah pahnawt sut han koeh ai, angmah ih pakha thungah paumh hmoek cadoeh,
14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
a caak ih buh zok thungah phak naah thaw ueloe, pahui sae ih kasoetui ah angcoeng pae tih.
15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
Anih mah paaeh ih angraenghaihnawk to pathaak let ueloe, Sithaw mah anih ih zok thung hoiah la let tih.
16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
Anih loe pahui sae ih kasoetui to pazop ueloe, pahui sae mah anih to patuk maat tih.
17 Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
Anih loe kalong tuipui, khoitui hoi kamkhawk tahnutui longhaih tui to hnu mak ai.
18 Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
A toksakhaih atho to caa mak ai, minawk hanah paek let tih; to tiah a paek let pongah anih loe anghoehaih tawn mak ai.
19 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
Anih mah kamtang kaminawk to pacaekthlaek moe, tiah doeh sah ai; angmah sak ai ih imnawk to a lomh pae pongah to tiah oh.
20 jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
Anih loe koehhaih boep thai ai; a koeh ih hmuen mah anih pahlong thai mak ai.
21 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
Anih mah caak han ih buh tidoeh om mak ai boeh; a tawnh ih angraenghaih hmuen doeh cak poe mak ai.
22 Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
Hmuenmae angraeng nathuem ah amtang ueloe, a nuiah raihaih congca to pha tih.
23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
Anih zok amhah han oh naah, Sithaw mah palungphuihaih to a nuiah phasak ueloe, buhcaak nathuem ah palungphuihaih khotui baktiah angzo tih.
24 Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
Anih loe sum hoi sak ih maiphaw maica thung hoiah loih; toe sumkamling palaa mah anih to kaat tih.
25 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
Anih loe a takpum thung hoi tacawt, palaa to aphongh; ue, anih ih ahmuet thung hoiah rong kampha sumsen to tacawt; a nuiah zithaih to phak;
26 na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
anih tamquta hoi ohhaih ahmuen ah khovinghaih to suek pae; anih loe kami mah hmuh ai ih hmai mah kang tih; a ohhaih kahni im ah kaom hmuennawk boih to kangh pae tih.
27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
Van mah anih sakpazaehaih amtuengsak tih, long mah doeh anih han misa angthawk thui tih.
28 Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
A im ih hmuenmaenawk to anghmaa tih, Angraeng palungphuihaih niah loe anih khosak hoihaih to tui baktiah long tih.
29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.”
Sithaw mah to baktih tangqum to kasae kaminawk hanah paek, Sitawh mah to baktih qawktoep hanah anih to suek, tiah a naa.