< 詩篇 104 >
1 我的心哪,你要稱頌耶和華! 耶和華-我的上帝啊,你為至大! 你以尊榮威嚴為衣服,
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
3 在水中立樓閣的棟樑, 用雲彩為車輦, 藉着風的翅膀而行,
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7 你的斥責一發,水便奔逃; 你的雷聲一發,水便奔流。
Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9 你定了界限,使水不能過去, 不再轉回遮蓋地面。
Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
13 他從樓閣中澆灌山嶺; 因他作為的功效,地就豐足。
Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
14 他使草生長,給六畜吃, 使菜蔬發長,供給人用, 使人從地裏能得食物,
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
15 又得酒能悅人心, 得油能潤人面, 得糧能養人心。
I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
16 佳美的樹木,就是黎巴嫩的香柏樹, 是耶和華所栽種的,都滿了汁漿。
Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
24 耶和華啊,你所造的何其多! 都是你用智慧造成的; 遍地滿了你的豐富。
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
25 那裏有海,又大又廣; 其中有無數的動物, 大小活物都有。
Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
28 你給牠們,牠們便拾起來; 你張手,牠們飽得美食。
Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
29 你掩面,牠們便驚惶; 你收回牠們的氣,牠們就死亡,歸於塵土。
Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
30 你發出你的靈,牠們便受造; 你使地面更換為新。
Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
31 願耶和華的榮耀存到永遠! 願耶和華喜悅自己所造的!
Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
33 我要一生向耶和華唱詩! 我還活的時候,要向我上帝歌頌!
Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
35 願罪人從世上消滅! 願惡人歸於無有! 我的心哪,要稱頌耶和華! 你們要讚美耶和華!
Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!