< Tingtoeng 126 >

1 Tangtlaeng laa BOEIPA loh Zion hlangsol te ham mael puei vaengah mang man bangla ka om uh.
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
2 Te vaengah mamih ka ah nueihbu neh mamih lai ah tamlung khaw bae. Te dongah namtom taengah, “He he aka saii ham khaw BOEIPA tah khuet pai,” a ti uh.
Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
3 Mamih ham aka saii BOEIPA he a khuet dongah kohoe la ng'om uh.
Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
4 BOEIPA aw kaimih thongtla thongla te tuithim kah sokca bangla mael sak lah.
Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
5 Mikphi neh aka tawn rhoek loh tamlung neh a ah uh ni.
Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
6 Cet rhoe cet tih rhah doeah cangtii rhovoep aka phuei tah a cangpa pawn doela tamlung neh ha mael rhoe ha mael ni.
Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

< Tingtoeng 126 >