Zǝbur 64
1 Nǝƣmiqilǝrning bexiƣa tapxurulup oⱪulsun dǝp, Dawut yazƣan küy: — I Huda, aⱨlirimni kɵtürgǝndǝ, meni angliƣaysǝn! Ⱨayatimni düxmǝnning wǝⱨxilikidin ⱪuƣdiƣaysǝn!
Zborovođi. Psalam. Davidov. Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj!
2 Ⱪara niyǝtlǝrning yoxurun suyiⱪǝstliridin, Yamanliⱪ ǝyligüqi ⱪaƣa-ⱪuzƣunlardin aman ⱪilƣaysǝn.
Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora
3 Ular tillirini ⱪiliqtǝk ɵtkür bilidi; Mukǝmmǝl adǝmni yoxurun jaydin etix üqün, Ular oⱪini bǝtligǝndǝk zǝⱨǝrlik sɵzini tǝyyarlidi. Ular ⱪilqǝ ǝymǝnmǝy tuyuⱪsiz oⱪ qiⱪiridu.
koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.
5 Ular bǝtniyǝttǝ bir-birini riƣbǝtlǝndürüp, Yoxurun tuzaⱪ ⱪuruxni mǝsliⱨǝtlixip, «Bizni kim kɵrǝlǝytti?» — deyixmǝktǝ.
Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: “Tko će nas vidjeti?”
6 Ular ⱪǝbiⱨlikkǝ intilip: — «Biz izdinip, ǝtrapliⱪ bir tǝdbir tepip qiⱪtuⱪ!» — dǝydu; Insanning iq-baƣri wǝ ⱪǝlbi dǝrwǝⱪǝ qongⱪur wǝ [bilip bolmas] bir nǝrsidur!
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.
7 Lekin Huda ularƣa oⱪ atidu; Ular tuyuⱪsiz zǝhimlinidu.
No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.
8 Ular ɵz tili bilǝn putlixidu; Ularni kɵrgǝnlǝrning ⱨǝmmisi ɵzini neri tartidu.
Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:
9 Ⱨǝmmǝ adǝmni ⱪorⱪunq basidu; Ular Hudaning ixlirini bayan ⱪilidu, Bǝrⱨǝⱪ, ular uning ⱪilƣanlirini oylinip sawaⱪ alidu.
svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini.
10 Ⱨǝⱪⱪaniylar Pǝrwǝrdigarda huxal bolup, Uningƣa tayinidu; Kɵngli durus adǝmlǝr roⱨlinip xadlinidu.
Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.
