< Zǝbur 146 >
1 Ⱨǝmdusana! I jenim, Pǝrwǝrdigarni mǝdⱨiyilǝ!
Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!
2 Mǝn ⱨayat bolsamla, Pǝrwǝrdigarni mǝdⱨiyilǝymǝn; Wujudum bar bolsila Hudayimƣa küy eytimǝn.
Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.
3 Esilzadilǝrgimu, Insan balisiƣimu tayanmanglar, Ularda ⱨeq mǝdǝt-nijatliⱪ yoⱪtur.
Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!
4 Mana, uning nǝpisi ketidu, U ɵz tupriⱪiƣa ⱪaytip ketidu; Xu kündila arzu-niyǝtliri yoⱪap ketidu.
Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.
5 Yaⱪupning Tǝngrisi mǝdǝtkari bolƣan adǝm, Pǝrwǝrdigar Hudasini ɵz ümidi ⱪilƣan adǝm bǝhtliktur!
Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,
6 U asmanlarni, zeminni, Dengizni ⱨǝm uningda bar mǝwjudatlarni yaratⱪandur; U ⱨǝⱪiⱪǝt-sadaⱪǝttǝ mǝnggü turidu;
koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,
7 Ezilgüqilǝr üqün U ⱨɵküm süridu; Aq ⱪalƣanlarƣa nan beridu. Pǝrwǝrdigar mǝⱨbuslarni azad ⱪilidu;
potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,
8 Pǝrwǝrdigar korlarning kɵzlirini aqidu; Pǝrwǝrdigar egilip ⱪalƣanlarni turƣuzidu; Pǝrwǝrdigar ⱨǝⱪⱪaniylarni sɵyidu.
Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.
9 Pǝrwǝrdigar musapirlardin hǝwǝr alidu; Yetim-yesirlǝrni, tul hotunni yɵlǝydu; Biraⱪ rǝzillǝrning yolini ǝgri-bügri ⱪilidu.
Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.
10 Pǝrwǝrdigar mǝnggügǝ ⱨɵküm süridu; I Zion, sening Hudaying dǝwrdin-dǝwrgiqǝ ⱨɵküm süridu! Ⱨǝmdusana!
Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!