< Zǝbur 121 >
1 «Yuⱪiriƣa qiⱪix nahxisi» Kɵzlirimni taƣlar tǝrǝpkǝ kɵtürüp ⱪaraymǝn; Mening yardimim ⱪǝyǝrdin kelur?
Podižem oèi svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoæ.
2 Mening yardimim Pǝrwǝrdigardindur; Asman-zeminni Yaratⱪuqidindur.
Pomoæ je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju.
3 U putungni ⱨeq teyildurmaydu; Seni saⱪliƣuqi ⱨeq mügdimǝydu!
Neæe dati da popuzne noga tvoja; ne drijemlje èuvar tvoj.
4 Mana, ⱪara, Israilni saⱪliƣuqi ⱨǝm mügdimǝydu, ⱨǝm uhlimaydu!
Gle, ne drijemlje i ne spava èuvar Izrailjev.
5 Pǝrwǝrdigar sening saⱪliƣuqingdur; Pǝrwǝrdigar ong yeningdiki sayiwǝndur.
Gospod je èuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane.
6 Ⱪuyax kündüzdǝ, ay keqidǝ sanga zǝrǝr yǝtküzmǝydu;
Danju te neæe sunce ubiti ni mjesec noæu.
7 Pǝrwǝrdigar barliⱪ yamanliⱪtin seni saⱪlaydu; U jeningni saⱪlaydu;
Gospod æe te saèuvati od svakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod.
8 Pǝrwǝrdigar qiⱪixingni, kirixingni, Buningdin keyin ǝbǝdil’ǝbǝdgiqǝ saⱪlaydu.
Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka.