Zǝbur 120

1 «Yuⱪiriƣa qiⱪix nahxisi» Beximƣa kün qüxkǝndǝ mǝn Pǝrwǝrdigarƣa nida ⱪildim; U manga jawab bǝrdi.

Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me.

2 I Pǝrwǝrdigar, jenimni yalƣan sɵzlǝydiƣan lǝwlǝrdin, Aldamqi tildin ⱪutuldurƣaysǝn.

Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga.

3 Sanga nemǝ berilidu, Sanga nemǝ ⱪoxuluxi kerǝk, Əy aldamqi til?

Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi?

4 — Palwan atⱪan ɵtkür oⱪlar, Arqa qoƣliri sanga tǝgsun!

On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo.

5 Mǝxǝk diyarida musapir bolup yaxiƣinimƣa, Kedar qedirliri arisida turƣinimƣa ⱨalimƣa way!

Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih.

6 Mǝn tinqliⱪⱪa ɵqlǝr arisida uzundin buyan turuwatimǝn;

Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir.

7 Mǝn tinqliⱪpǝrwǝrmǝn; Biraⱪ gǝp ⱪilsam, ular uruximizla, dǝydu.

Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat.