Zǝbur 11

1 Nǝƣmiqilǝrning bexiƣa tapxurulup oⱪulsun dǝp, Dawut yazƣan küy: — Pǝrwǝrdigarni baxpanaⱨim ⱪildim; Əmdi silǝr ⱪandaⱪmu manga: «Ⱪuxtǝk ɵz teƣingƣa uqup ⱪaq!

U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica;

2 Qünki mana, rǝzillǝr kamanni tartip, Ⱪarangƣuluⱪtin kɵngli duruslarƣa ⱪaritip atmaⱪqi bolup, Ular oⱪni kiriqⱪa selip ⱪoydi;

Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem.

3 «Ullar ⱨalak ⱪilinsa, Əmdi ⱨǝⱪⱪaniylar nemimu ⱪilar?»» — dǝwatisilǝr?

Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?”

4 Pǝrwǝrdigar Ɵzining muⱪǝddǝs ibadǝthanisididur, Pǝrwǝrdigarning tǝhti asmanlardidur; U nǝzǝr salidu, Uning sǝzgür kɵzliri insan balilirini kɵzitip, sinaydu.

Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

5 Pǝrwǝrdigar ⱨǝⱪⱪaniy adǝmni sinaydu; Rǝzillǝrgǝ wǝ zorawanliⱪⱪa huxtarlarƣa u iq-iqidin nǝprǝtlinidu.

Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

6 U rǝzillǝrgǝ ⱪapⱪanlar, ot wǝ günggürtni yaƣduridu; Piȥƣirim ⱪiziⱪ xamal ularning ⱪǝdǝⱨidiki nesiwisi bolidu.

Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše;

7 Qünki Pǝrwǝrdigar ⱨǝⱪⱪaniydur; Ⱨǝⱪⱪaniyliⱪ Uning amriⱪidur; Kɵngli duruslar Uning didarini kɵridu.

Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.